Autor
Vlado Bulić
Vlado Bulić rođen je 1979. u Splitu, a posljednjih dvadeset i pet godina živi u Zagrebu.
2003. rukopis njegove prve zbirke „100 komada“ pobjeđuje na natječaju Studentskog centra u Zagrebu pa tako objavljuje svoju prvu knjigu.
Od 2001. do 2006. na portalu Index.hr, kojem je i jedan od osnivača, piše kolumnu/ blog „Pušiona Denisa Lalića“, najčešće u formi kratke priče. Ista je 2003. proglašena najboljom web-kolumnom hrvatskog dijela weba, a izbor najboljih tekstova 2006. doživio je i ukoričenje pa je tako nastala knjiga „Pušiona“.
2006. izlazi mu i roman „Putovanje u srce hrvatskoga sna“ za koji je dobio Nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo objavljeno 2006. godine u Hrvatskoj.
Zadnjih desetak godina bavi se pisanjem televizijskih scenarija te je kao autor/glavni pisac radio na više od 1200 epizoda raznih televizijskih formata od kojih su neke prodane u više od trideset zemalja.
2016. je zajedno s Matom Paveškovićem i Sinišom Stipićem osvojio balotaški turnir „Kod Ape“ u Korešnici.
★★★★★
PUTOVANJE U SRCE HRVATSKOGA SNA
Glavni junak Denis Lalić Dena u Putovanju u srce hrvatskoga sna svoju bildungs-epopeju iznosi uravnoteženo i sukcesivno, od 1990. i momenta kad je kao desetogodišnji dječak herojski prenio pet tona kamena s djedove krčevine na jednu gomilu, do finala na lukrativnom poslu kontent menadžera nekog biznis portala, za aseptičnim stolom u aseptičnom uredu i s aseptičnim psihopatom iznad sebe. Roman dakle pravi luk, raspon mu je petnaestak godina, od malog „štrebera“, djeteta samohrane majke udovice koja radi u splitskom škveru, do neokapitalističkog superheroja s nadnaravnim primanjima koji se meškolji u velikom stanu u centru Zagreba i planira nove statusne akvizicije.
Između tih dviju epizoda šiklja narkotički, ljubavni, medijski, kriminalni, politički, naposljetku i falički onirion podstaknut svim dostupnim opijatima, psihofarmacima, alkoholom i nesanicom, jedan pikarski tour de force s vječno nemirnim junakom čija je nervoza uistinu tek posljedica izopačenog vremena u kojem normalan čovjek ne može ostati normalan.
Roman, objavljen 2006., dobio je Nagradu Jutarnjeg lista za proznu knjigu godine. Prilično je rijetko tada bilo da književni debitant bude s takvom aklamacijom dočekan kao što se desilo Buliću, ali to se dogodilo s punim pokrićem. Iako je po pripovjednoj atmosferi „vuklo“ na Perišića, silina kojom je Bulićev junak prodirao kroz pustinju i prašumu tzv. tranzicijskog društva i tzv. dalmatinskog zaleđa bila je nezabilježena. Tako visoko osviještena literarna konstrukcija bila je bez presedana u domaćoj produkciji, prilično daleko od onoga što se danas imenuje kao autofikcija, a prilično bliska sličnim impresivnim autorskim zahvatima poznatim iz svjetske biblioteke.
Nakon gotovo 20 godina, jasno je da Bulićev roman nije bio hit jedne sezone, elem – izdržao je test vremena jer ga je napisao izvanserijski pisac.
