Autor
Mladen Blažević
Mladen Blažević rođen je 1969. godine u Rijeci. Radio je kao novinar u dnevnim i tjednim novinama. Pokrenuo je i uređivao nekoliko informativnih i književnih časopisa. 2008. objavio je prvi roman Tragovi goveda u SKD Prosvjeti, a 2015. drugi roman Ilirik, također u SKD Prosvjeti.
Napisao je scenarij za igrani dio dugometražnog igrano-dokumentarnog filma Je letrika ubila štrige, te je autor, scenarist i voditelj putopisnog serijala Istriana Jones. U izdanju društva Poiesis iz Ljubljane 2017. objavljena mu je dvojezična slovensko-hrvatska zbirka pjesama Posljednji tasmanijski tigar.
Dobitnik je nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za 2018. godinu, temeljem koje mu je 2019. godine u izdanju Jesenski i Turk, objavljena zbirka pjesama Mogućnost povremenih oborina. Priče i pjesme su mu prevođene na slovenski, talijanski, engleski i ukrajinski jezik. Živi u selu Ćuki, kraj Vižinade u Istri.
★★★★★
Krugovi u žitu
Zbirka Krugovi u žitu Mladena Blaževića već naslovom obećava misterij, a rastavimo li sintagmu, naslutit ćemo cirkularnost i žito, temeljnu ljudsku kulturu, onu koja je omogućila civilizaciju. I neće nas takav naslov pogrešno navesti, jer ova se zbirka može čitati i kao olupina romana od kojega su ostale nosive grede pjesama ili pak epopeja o civilizaciji, odiseja čovječanstva koja zahvaća obzor sličan onome Odiseje 2001., samo još malo veći: od prapočetaka na Zemlji do kolapsa i novih početaka, u nekom novom ambijentu.
Pjeva i pripovijeda tako Blažević kao neki rapsod bez rapsodije, bez stega metrike, pa još s dosta kovanica epsko-lirski, na fonu znanja i njegova gubitka, isto vrijedi i za memoriju, pa će leksik biti prošaran motivima i pojmovima s područja arheologije, antropologije, lingvistike, matematike… Pjeva o temeljnom, o primordijalnom, o bitkama kulture i prirode i ljudske vrste sa svojom i drugim vrstama. O evoluciji i revolucijama koje završavaju dijelom i kao e-volucija. No, temeljan je sukob čovjeka sa samim sobom, ovladavanje sebičnim genom, tom životnom zadaćom. Često je okrutan taj posao, baš kako to zna i ova poezija biti, ali zato ne manje, nego više veličanstven.
Kruno Lokotar
