Autor
Mile Stojić
Mile Stojić, hrvatski pjesnik i publicist (Dragićina kraj Čitluka, BiH, 21. I. 1955). Studij jugoslavistike završio 1982. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je živio i djelovao do 1992. kao književnik i publicist. Od tada živi u Beču i Sarajevu, ali vrlo aktivno objavljuje pjesme i novinske tekstove u hrvatskim i bosanskohercegovačkim tjednicima.
Prvu zbirku pjesama Lijer, jezik prašine objavio je 1977. Do rata i odlaska u emigraciju Stojićevo je pjesništvo (Umjetnost tame, 1979; Zemna svjetlost, 1984; Olovni jastuk, 1989; Južnost, izbor, 1990) ponajprije u znaku postmodernističkoga propitivanja knjiž. tradicije i sjećanja, ali je od zbirke Libreto za sviralu i strojnicu (1994) autorov poetski izraz intencionalno postao grublji, prozaičniji i otvoreno angažiran (Prognane elegije, 1996; Mađarsko more, 1999; Zaboravite nas, 2003; Večera bez politike, 2005; Priznanje, 2007; Među zavađenim narodima, 2009).
U istom su duhu pisane i njegove kolumne za splitski Feral Tribune i sarajevske Dane. Stojić je jedan od najcjenjenijih suvremenih pjesnika, redovito prisutan u antologijama i više puta nagrađivan.
★★★★★
Muze i Erinije – sabrane pjesme
Još jedan zreli Šimić uzletio iz Drinovaca, iz Brotnja, leti visoko iznad tradicionalnih hercegovačkih motiva: kamena, siromaštva, šipaka i jasmina, pod njim u dubini zeleno se iskri Neretva. Moderan i tradicionalan.
Ima pitomosti i milosti. Ima južnosti. Pjesme mu čitljive i čeznutljive.
Pune sadržaja i smisla, sebe i nas.
– Petar Gudelj
Pišući iz prvog lica jednine, Stojić je prikazao život i snove, iskustvo i usud, poraz i gubljenje zavičaja jednog naraštaja, jednog grada, jedne epohe.
– Krešimir Bagić
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.
