Autor
Martina Vidaić
Martina Vidaić (Zadar, 1986.) diplomirala je kroatistiku i dosada objavila zbirke pjesama Era gmazova (nagrada Goran za mlade pjesnike; SKUD IGK, 2011.), Tamni čovjek Birger (V.B.Z., 2016.) i Mehanika peluda (Nagrada Ivan Goran Kovačić za najbolju zbirku pjesama u dvogodišnjem razdoblju; HDP, 2018.), romane Anatomija štakora (Naklada Ljevak, 2019.) i Stjenice (Naklada Ljevak, 2021.) te poetsko-proznu knjigu Trg, tržnica, nož (Nagrada Janko Polić Kamov za knjigu godine, HDP, 2021.).
Pjesme su joj prevedene na nekoliko jezika i objavljene u brojnim antologijama i izborima.
★★★★★
GRAD: KONSTRUKCIJA
Zbirka poezije Grad: konstrukcija Martine Vidaić logičan je nastavak, motivi naslova to već sugeriraju, njezine prethodne pjesničke knjige Trg, tržnica, nož. Armaturu nove zbirke čine pjesme s likom Rusalke, četiri pjesme o potresima, tri o spomen-pločama i smrtima žena, te sedam pjesama „Pjesnikinja dijeli objavu: …“.
Naslovi u kojima se spominju grad, trg, jezero, kuća… mogli bi orisati kartografiju i tlocrt zbirke. Ovaj su put Martinine pjesme kraćih strofa, gotovo isprekidane, kao da ih je i same neki unutarnji potres razlomio, ponekad od samo jednog stiha, što im fino naglašava težinu i gustoću, slikovitu misaonost koja se uglavnom taloži oko motiva koje bismo, po jednoj pjesmi, smjeli nazvati tamnim evanđeljem. I centrirane, što pokazuje čežnju za simetrijom, uređenošću i daje opreku koja rađa formalnu napetost prema sadržaju.
Jedan je od čestih motiva zbirke kuća, koja je tek u planu ili se gradi ili propada, drugi pak voda koja se u pravilu dovodi u vezu sa smrću, bez ikakve patetike ili jauka. Ali glavni junak, s kojim je Martina Vidaić u prisnim odnosima jest jezik, koji zaviruje u mrak (time ga osvjetljava), gradi i razgrađuje gradove, ljude, nas.
