Autor
Marko Tomaš
Marko Tomaš (Ljubljana, 1978.) školovao se u Mostaru i Somboru. Kraće ili dulje vrijeme radio u Sarajevu, Mostaru, Splitu, Beogradu. Dnevničke zapise, eseje, političke i sportske komentare objavljuje na internetskim portalima zurnal.info, lupiga.com, newipe.com te telesport.telegram.hr. Kolumnist je mariborskog dnevnog lista Večer. Pokretač je i urednik kultnog književnog fanzina KOLAPS i pripadajuće biblioteke. Pet godina u Splitu je uređivao književni program i vodio knjižaru Utopia. Uređivao je poetsku ediciju „Nova osjećajnost“ pri nakladi Vrijeme iz Zenice. Kao vanjski urednik surađuje s nakladničkim kućama LOM iz Beograda, V.B.Z. i Jesenski & Turk iz Zagreba. Pjesme su mu prevođene na desetak svjetskih jezika. Dobitnik je nagrade „Farah Tahirbegović“ za 2014. godinu i nagrade „Pincom“ za kratku priču 2004. Po motivima njegovih pjesama Hrvatsko narodno kazalište Mostar postavilo je višestruko nagrađivanu predstavu „Gnijezdo“ autorice Marine Petković Liker, a u jesen 2022. godine dramu „Noć s Aleksom“ u režiji Ivice Buljana. Objavio je knjige pjesama: „Tri puta tridest i tri jednako“ s Nedimom Ćišićem i Mehmedom Begićem (2000.); „S rukama pod glavom“ (2002.), „Mama, ja sam uspješan“(2004.), „Život je šala“ (2005.), „Marko Tomaš i druge pjesme“ (2007.), „Zbogom, fašisti“ (2009.), „Ponoćni razgovori“ s Mehmedom Begićem (2012.), „Bulevar narodne revolucije“ (2013.), „Varanje smrti – izabrane pjesme“ (2014.), „Odrastanje melankolije“ – kolekcija pjesama i priča (2014.), „Crni molitvenik“ (2015.), „Regata papirnatih brodova“ (2016.), „Trideset deveti maj“ (2018.), „Pjesme s granice“, sabrane pjesme (2019.), „Skratimo priču za glavu“ (2021.) i „Pjesme iz automata“ (2022.). Roman „Nemoj me buditi“ (2020.), publicističke knjige “Ivica Osim – Utakmice života, biografija” (2014.), „Kolodvor i paranoja“, izabrane kolumne, (2015.), „Pisma s juga“, eseji (2021.) i dramu „Noć s Aleksom“ (2022.).
★★★★★
STIHOVI IZ AUTOMATA
Zbirka poezije Marka Tomaša Stihovi iz automata već svojim naslovom govori, ne bez autoironije, o otuđenosti pjesnika od samog sebe i svog zanata. Zbirka je sastavljena od šest ciklusa i pjesme-prologa „Pjesma o ovoj knjizi“ koja izdvojenim situiranjem postaje putokaz za ovu zbirku bez epiloga. Ta pjesma na ljubavni pogon samokritično govori o pogrešnim procjenama i njihovim prihvaćanjima i alkemijski spaja ljubav i poeziju, nadalje, dvije najčešće teme provučene kroz niz emotivnih stanja. Dominiraju emocije zbunjenosti, razočaranosti, dezorijentiranost, tjeskobe, patos generalno, sve na podlozi trajnog prijepora sa svijetom i samim sobom, dakle barem dvostrukog, jednog koji se zrcali u drugom, a teško je reći koji je prvi.
Marko Tomaš je neoromantičan i kontradiktoran i to ne krije, on je uzvodni dandy u retro ruhu, boem u muci sređenog života i sretne ljubavi kojoj se često s čuđenjem obraća (već 28 godišnjih doba), kozmopolit koji zna da od sebe pobjeći ne može, čovjek alergičan na sliku koju je o sebi stvorio – koja se od njega emancipirala, nezainteresiran za uspjeh koji ga snalazi, a kojem daje goriva. Rezimirajmo njime samim, kratkim kursom pjesme „Tomaš za početnike“: kucam nemogućnost pjesme za čovjeka / bez ikakvih uvjerenja izuzev ljubavi / koju toliko uporno kleveće da je zaslužio osvetu…
Kruno Lokotar
