Književnost u doba korone

Ne mislim da pretjerujem kad kažem da je svatko u gradu u kojem živim izgubio nekoga zbog virusa, jer živim u Genovi, u sjevernoj Italiji, jednom od najpogođenijih područja. Tužna je privilegija blisko, iz prve ruke iskusiti događaje koji će možda promijeniti svijet.

Bili smo u potpunoj karanteni. Nisam smio izaći iz kuće punih 68 dana osim da bih kupio osnovne namirnice i lijekove. Iako sam pisac i trebao sam biti sretan što nesmetano živim u tihoj izolaciji sa svojim maštarijama, patio sam. Postao sam klaustrofobičan. Stoga sam se okrenuo onomu za čim svi pisci posegnu u najgorim okolnostima: pisao sam o tim najgorim okolnostima.

Dobio sam priliku da napišem dnevnik o karanteni za nizozemske novine. Bilo je teško, ali bio sam zahvalan na toj prilici jer mi je dala strukturu. Imao sam što raditi. Pružen mi je način da sublimiram svoje iskustvo. Ali osjećao sam i teret odgovornosti koji je došao s iznenadnom važnosti. Neobičan je to osjećaj za pisca. Ali, iznimno mi je pomoglo to što sam imao važnu zadaću u toj situaciji, jer nedostajalo mi je koncentracije za išta drugo. Moram reći da mi je nedostajalo korištenje moje olovke kao igračke, smišljanje zakučastih pjesama s osmijehom na licu dok sam pijuckao kavu na sunčanoj talijanskoj terasi. Nedostajale su mi sunčane talijanske terase, priznajem. Sve mi je nedostajalo. Sve je odjednom postalo tako ozbiljno.

Virus me naučio da se ne smijem bojati važnosti. A svijet je naučio da treba nas. Umjetnost je postala osnovna životna potreba za mnoge. Priče se moraju ispripovijedati. Postoji glad za pričama jer one definiraju tko smo. Sada to razumijemo. Čak i globalni događaj koji ima velik osobni utjecaj na sve nas, poput pandemije, i unatoč stotinama tisuća novinskih članaka punih činjenica, brojki i grafova, ne razumijemo i ne proživljavamo kao zajedničko iskustvo ako ga ne ispripovijedamo.             

Naučio sam da se sloboda ne može temeljiti na čistoj sebičnosti. Možemo biti slobodni tek kad u svemu što činimo naučimo uzeti u obzir i druge već pri prvoj pomisli. Moja sloboda kao pisca sebična je i time nije sloboda osim ako ne prihvatim odgovornost pripovijedanja priča koje se moraju ispripovijedati umjesto priča koje ja želim ispričati.

Ilja Leonard Pfeijffer

S engleskoga prevela Nikolina Dadić

-> Vidi više o autoru

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *