2026 / 19. Vrisak

“Kao mala ušla sam u bibliobus i ostala začarana zauvijek.”

Ines Marciuš Kruljac rođena je 1970. godine u Zagrebu . Diplomirala je Pedagogijske znanosti na Filozofskom fakultetu.
Najviše piše u rimi, a stil pisanja je prepoznatljiv po ritmičnosti, humoru i toplini, čime savršeno zaokuplja pažnju i najmlađe publike i roditelja koji priče čitaju naglas.
Dobitnica je nagrade GRIGOR VITEZ za najbolji tekst za djecu u slikovnici “Djed i vještica” (2022.)

Slikovnica “Kod žabe na čaju”(Mozaik knjiga, 2026.) koju predstavlja na Vrisku, njena je deveta objavljena priča nakon
Slikuharica; Kako je medo dobio med (2025.),
Velika frka oko nestalog brka; Traže se cirkusanti (2024.),
Divlja svinja ide na more (2023.);
Djed i vještica; Raščupani lav (2022.) te
Noć kad je Lisac uhvatio Mjesec (2020.)

Danas živi s obitelji i mačkama u Zaprešiću, a jednog sunčanog dana planira preseliti četrdesetak kilometara od Rijeke.
U slobodno vrijeme putuje, čita, vrtlari i šalje razglednice.
Članica je Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade te Hrvatskog čitateljskog društva.

Ante Pavlović rođen je 1976. godine u Zadru, a odrastao je na selu, u obližnjim Ninskim Stanovima. Nakon završene prirodoslovno-matematičke gimnazije u Zadru, 1995. godine preselio se u Zagreb, gdje završava FER, smjer računarstvo. Radi od 2000. godine u IT sektoru, u raznim ulogama. U sretnom je braku od 2007., i otac triju kćeri.

Kao ljubitelj žanrova fantasya i SF-a, u jednom trenutku ga samo čitanje više nije sasvim zadovoljavalo i odlučio se okušati u stvaralaštvu; težeći napisati priču koju bi on, a i njegova djeca čitali s užitkom. Poseban poticaj davala mu je kći Marta čije je nestrpljivo iščekivanje svakog novog poglavlja s dragim joj junacima učinilo da njegova debitantska priča o Zlatnim jabukama bude što bolja, a na kraju i dovršena.

Željka Horvat Čeč rođena je u Čakovcu. Objavila je dvije zbirke pjesama, Moramo postati konkretni (2015.), koja je bila u Booksinu izboru pet najboljih knjiga objavljenih te godine, i Strogo mirovanje (2021.). Uvrštena je u antologiju mladih pjesnika regije Meko tkivo, te u Le fantôme de la liberté – Fantom slobode.

Članica je pjesničkog međunarodnog projekta Versopolis. Dobitnica je nagrade Ulaznica 2013. godine za poeziju, a pjesme su joj prevedene na engleski, njemački, francuski i švedski. Knjiga proze 4 brave prevedena je na francuski jezik i objavljena u Kanadi i Francuskoj. Roman Ronjenje na dah objavila je 2026. godine.

Živi u Rijeci, s dvanaest dijagnoza, jednim suprugom, tri kćeri i dva psa.

Vlado Simcich Vava rođen je u Rijeci, gdje živi i radi. Tijekom studija hrvatskog jezika i književnosti upušta se u avanturu rokenrola. Nakon diplome, umjesto profesorske katedre, bira neizvjesnost egzistencije s električnom gitarom. Samo ponekad zažali zbog toga.

Osim velikog broja snimljenih albuma, kako samostalnih tako i onih s grupama Laufer, Mone, Blagdan Band, Turisti, Boris &The Batts, Paraf te brojnih suradnji, nakon dugog odlaganja, objavljuje i svoju prvu knjigu Odstranjivač ljubavi, koja ujedinjuje zbirku priča i kraći roman. Surađivao je s omladinskim listom Val, pisao za Novi list, razne portale, te bio urednik na Radio Svidu.

Osnivač je neformalne književne skupine Ri Lit, s kojom doduše samo jednom nastupa, ali održava društvo na okupu kroz tradicionalnu godišnju manifestaciju „Noć velikog čitanja“.

Autor je glazbe za dokumentarni film Bosanoga Morane Komljenović, te kratki film Neka ljubav kaže sve o nama Kristine Barišić. Također, za izložbu street art umjetnika Vladimira Tomića Moska snimio je soundtrack pod nazivom Paintings at the Exibitions.

Objavio je knjige: Odstranjivač ljubavi, 2012. (zbirka priča); Srce od gume, 2014. (roman); Canzoni d’ una volta, 2017. (zbirka autobiografskih crtica), Podudarnosti, 2020. (roman), Kapetan onkraja, 2024. (roman), Vjetar i zastave, 2025. (roman).

Na Vrisku 2026. godine predstavit će i novi roman Tečaj reinkarnacije.

foto: Filip Kovačević

Vladimir Arsenijević (1965.) pisac je, kulturni radnik te društveni i politički aktivist. Predsjednik je i kreativni direktor beogradskog udruženja KROKODIL, najpoznatijeg po istoimenom regionalnom književnom festivalu. Također je osnivač izdavačke kuće Rende i izdavačke kuće za audio-knjige Reflektor, a radio je i kao urednik u izdavačkoj kući V.B.Z. ‒ Beograd, beogradskoj podružnici jednog od najvećih hrvatskih nakladnika.

Objavio je sljedeće naslove: U potpalublju (prvi dio tetralogije Cloaca Maxima, 1994.), Anđela (drugi dio spomenute tetralogije, 1997.), Meksiko – Ratni dnevnik (2000.), Išmail (ilustrirani roman, zajedno s ilustratorom Aleksandrom Zografom, 2004.), Predator, kompozitni roman (2008.), zbirku eseja Jugolaboratorija (2009.), ilustrirane mikropripovijetke Minut – Put oko sveta za 60 sekundi (u suradnji s ilustratoricom Valentinom Broštean, 2011.), roman Let (2013.), zbirku kratkih priča Ovo nije veselo mesto (2014.), Ti i ja, Anđela (prerada romana Anđela, 2016.), Ka granici (treći dio tetralogije Cloaca Maxima, 2018.) i Duhovi (završni dio tetralogije Cloaca Maxima, 2023.).

Njegove knjige prevedene su na više od dvadeset jezika.

Za svoj književni rad dobio je NIN-ovu nagradu (1994.), Sterijinu nagradu (1996.), nagradu Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu (2011.).

Zajedno s redateljicom Mašom Nešković i Stašom Bajac potpisao je scenarij za igrani film Asimetrija (2019.), a s Igorom Štiksom dramski tekst Urotnici (2022.), čija je premijera održana u beogradskom kazalištu Atelje 212, u režiji Borisa Liješevića, a potom je izvedena više od 30 puta širom regije.

Igrani film pod nazivom Tri tjedna kasnije, koji se bavi temom vršnjačkog nasilja među tinejdžerima, po njegovom scenariju a u režiji Miroslava Terzića prikazan je na Filmskom festivalu u Puli 2026. godine. Za njega je Vladimir Arsenijević osvojio Zlatnu arenu za najbolji scenarij u kategoriji manjinskih koprodukcija.

Živi naizmjenično u Beogradu i Rijeci.

Vibor Juhas pulski je umjetnik koji se bavi ilustriranjem, animiranjem, glazbom i filmom. Autor je nekoliko glazbenih spotova te kratkih igranih i animiranih filmova. Dizajnirao je i animirao scenografiju za predstavu Vampirska kronika – Jure Grando, koja je osvojila Nagradu hrvatskog glumišta 2016. za najbolju scenografiju.

Viborova je velika ljubav i strast ilustriranje dječjih knjiga, od kojih izdvajamo Strahosmijeh, Ponoć u Parku 52, Gladijatori – igraj se i uči, Krakograd, Mak i Keksosaur, Moja sestra Tratinčica, Dječak i Vjetar, Grgova priča, Kapelin, La casetta del Riccio, Ema je sama i Smo stigli?

Koautor je i ilustrator strip-albuma Mr. Joe, a u suradnji s Manuelom Šumbercem autor je interaktivne slikovnice Žive razglednice Pule, za koju je tekst napisao Miljenko Jergović, te interaktivne izložbe Storywood.

Član je Croatian Improvisers Orchestra (CRIO). 

Slobodno vrijeme provodi s obitelji svakodnevno smišljajući nova imena za svoja dva sina. Do sada ni jedno nije prihvaćeno.

Trude Teige norveška je autorica bestselera rođena 1960. godine. Napisala je pet povijesnih i osam kriminalističkih romana i nekoliko publicističkih djela.

Književnom radu u potpunosti se posvetila 2014. godine, a prije toga radila je 22 godine kao televizijska voditeljica i politička reporterka na norveškoj televiziji TV 2, gdje je vodila i vlastiti talk show.

Posljednjih godina Teige je ostvarila značajan međunarodni uspjeh, a njezine su knjige diljem svijeta prodane u gotovo dva milijuna primjeraka. Živi u okolici Osla i ima troje odrasle djece.

Rođen je 16. rujna 1967. u Mariboru. Do svoje 18. godine živio je u Lenartu u Slovenskim Goricama, gdje je završio osnovnu školu, a školovanje je nastavio u Prvoj gimnaziji u Mariboru. Vojsku je odslužio u Tolminu, nakon čega je studirao novinarstvo u Ljubljani, gdje je i ostao te se počeo baviti alpinizmom. Vrlo ozbiljno, tako da se može pohvaliti brojnim teškim prvenstvenim smjerovima na domaćim stijenama, stijenama centralnih Alpa i Himalaje, gdje se popeo na dva osmotisućnika – Dhaulagiri i Mt. Everest. Na drugi kao član ekspedicije Ski Everest 2000, kada je Davo Karničar kao prvi čovjek na svijetu skijao s najviše planine svijeta. Prvu knjigu napisao je upravo zbog te ekspedicije i o njoj, uslijedila je biografija košarkaša Petra Vilfana i brojne druge – do danas njih deset.

Prvi roman, Svinjske nogice (Svinjske nogice), napisao je 2010. godine, i za njega dobio nagradu Kresnik za najbolji roman godine u Sloveniji. Napisao je i dva dječja i omladinska romana: Kam je izginila Brina (Kamo je nestala Brina) i Zlati zob (Zlatni zub).

Godine 2017. izašla je njegova prva kriminalistička novela, Jezero (Jezero), nakon koje je napustio novinarstvo i posvetio se samo pisanju. Do danas ih je izašlo još šest.

Godine 2020. u planinama je doživio i preživio tešku nesreću. Pri silasku s Loške stene u sjeverozapadnoj Sloveniji, na granici s Italijom, pao je dvadeset metara i zadobio priličan broj prijeloma (dvadeset) i teške ozljede mozga, zbog kojih je proveo četrnaest dana u komi. Tijekom oporavka počeo je voziti bicikl pa je 2025. zajedno sa suprugom Mojcom izdao biciklistički vodič Pikčasta Slovenija (Točkasta Slovenija). Sada rade na njegovom nastavku – Pikčasta Istra (Točkasta Istra).

Upravo završava sljedeću biografiju, i to gimnastičara Miroslava Cerara, priprema nacrt novog trilera, piše tekst za strip o Triglavu i čeka jesen kada će s Mojcom nastaviti bicikliranje po Istri.

Srđan Gavrilović (Mostar, 1991.) završio je Srednju školu likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića na grafičkom odsjeku. Studirao je jezike, komunikologiju i biznis-marketing. Jedan je od osnivača i glavnih urednika portala za književnost i kulturu Strane.

Iza sebe ima objavljene zbirke kratkih priča Ljetne himne (2015.) i Nemoj ići u Anderlecht (2022.), te roman Ovjerena kopija (2025.). Nakon pet godina u Belgiji preselio se u Leipzig, gdje trenutno piše i radi.

Oksana Zabužko (Luck, 1960.) ukrajinska je književnica, pjesnikinja, esejistica i jedna od najvažnijih suvremenih autorica ukrajinske književnosti. Diplomirala je filozofiju na Sveučilištu Tarasa Ševčenka u Kijevu, gdje je i doktorirala iz filozofije umjetnosti. Predavala je ukrajinsku kulturu i književnost na sveučilištima u Sjedinjenim Američkim Državama, uključujući Harvard, Sveučilište Penn State i Sveučilište u Pittsburghu.

Autorica je više od dvadeset knjiga, među kojima se ističu romani Terenska istraživanja ukrajinskog seksa i Muzej napuštenih tajni. Njezina su djela prevedena na brojne jezike, a dobitnica je niza ukrajinskih i međunarodnih književnih priznanja te se smatra jednim od najutjecajnijih glasova suvremene ukrajinske književnosti.