Autor
Damir Šodan
Damir Šodan (Split, 1964.) pjesnik, prevoditelj, dramski pisac, urednik. Diplomirao je engleski jezik i opću povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio je pjesničke zbirke „Glasovne promjene“ (1996.), „Srednji svijet“ (2001.), „Pisma divljem Skitu“ (2009.), „Café Apollinaire“ (2013.), knjige dramskih tekstova „Zaštićena zona“ (2002.) i „Noć dugih svjetala“ (2009), te „Drugom stranom. Antologija suvremene hrvatske ‘stvarnosne’ poezije“ (2010.). Za dramu „Zaštićena zona“ nagrađen je prvom nagradom za ex-Yu dramatičare u Beču (2000.), a za burlesku „Chick lit“ trećom nagradom na natječaju Marin Držić (2012.). U prijevodu je predstavio mnoge sjevernoameričke pjesnike (Charles Simic, Raymond Carver, Charles Bukowski, Richard Brautigan, Leonard Cohen, Frank O’Hara i dr).Član je uredništava časopisa Poezija i Quorum u Zagrebu, a poezija mu je prevedena na dvadesetak jezika. Među ostalima uvršten je u američku antologiju „New European Poets“ (Graywolf Press), francusku „Les Poètes de la Méditerranée“ (Gallimard) te britanske „World Record“ i „A Hundred Years’ War“ (Bloodaxe).
Član je HDP-a i Hrvatskog centra PEN, a sudjelovao je na mnogim međunarodnim književnim skupovima i festivalima, te kao predavač gostovao na Sveučilištu Columbija u New Yorku i na Sveučilištu Sierra Nevada u Rocklinu, Kalifornija. Dvadesetak godina radio je kao prevoditelj za Ujedinjene narode u Nizozemskoj, a sada je slobodni književnik i književni prevoditelj. Živi u Den Haagu i u Splitu.
★★★★★
ŽIVOT S MASKOM
Život od nas uglavnom zahtijeva rukavice – ili bar tananu maglu preko očiju šarene i sive svakodnevice, a zapis velikog pjesnika od davnina upozorava kako je poezija pepeo koji vatra tog istog života za sobom ostavlja. I dok vrlina nosi veo, a porok masku, Damir Šodan svojim pisanjem beskompromisno odbija svaku krinku. On talent i vještinu izdiže iznad svega što je radio u prošlosti – jer pred sobom ipak imamo rukopis koji je stvaran za najdraže što iza nas ostaju – nudi nam svoj svijet kozmopolita na dlanu i na kino platnu, na raznim vrpcama i na pločama, istkan i brušen ulicom, katedrom, kredom i kamenom, jednako kao i neodoljivim humorom Mediterana. Šodan je naprosto poseban pjesnik. S njim se, bez dvojbe, „iz mrtvog neba, u živa rebra“, isplati zaputiti u Juárez, kao i na mnoga druga mjesta, a ovo je knjiga koja to iznova potvrđuje.
