Autor
Damir Radić
Damir Radić rođen je 1966. u Zagrebu. Pjesnik je, romanopisac, sineast te filmski i književni kritičar. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je povijest i komparativnu književnost. Uvršten je u više pjesničkih antologija i književnih panorama, među kojima su najznačajnije one rađene za mađarske (A melankólia krónikája, Pécs, 2003.), poljske (Widzieć Chorwację, Poznań, 2005.) te slovenske čitatelje (Moral bi spet priti, Ljubljana, 2009.), a od domaćih Drugom stranom: antologija suvremene hrvatske „stvarnosne“ poezije (Zagreb, 2010.). Autor je eksperimentalnih, dokumentarnih i dokumentarno-eksperimentalnih filmova.
Objavio: Lov na risove (pjesme, 1999.); Jagode i čokolada (pjesme, 2002.); Meko kao snijeg i toplo iznutra: najljepši hitovi i rariteti (pjesme, 2006.); Lijepi i prokleti (roman, 2007.); Pokopana tajna (pjesme, 2010.).
Nagrade: Nagrada Kvirinovih pjesničkih susreta za najbolju knjigu autora do 35 godina starosti za zbirku Jagode i čokolada (2002.); Nagrada Vladimir Vuković za najboljeg filmskog kritičara 2005. godine; Grand Prix Veliki Brcko za najbolji film međunarodnog festivala nijemog filma Pssst! za eksperimentalno-dokumentarni rad Izgubljena u čekanju (2011.); Posebna nagrada žirija za dokumentarno ostvarenje Mima i Marta – aktivistički ljubavni film na 44. Reviji hrvatskog filmskog i video stvaralaštva (2012.).
★★★★★
Kao život sam
Kao život sam Damira Radića zbirka je prije svega punokrvne, sočne ljubavne lirike. Ta je često neuhvatljiva, nedostižna ljubav tolikih književnom povijesti rasutih kanconijera za protagonista međutim sretna, ostvarena, živa i uzvraćena, i on od te uzajamnosti ne preže: puno me voli moja djevojka. i ja volim nju. Čitavu knjigu tako možemo čitati kao montažnu kroniku jednog odnosa – s njegovim usponima i padovima, libidalnim ekstazama i propitivanjima – od „dana nevinosti“, preko „radosnih dana“ do zaključnog posvemašnjeg prožimanja.
Radić ne bježi od vlastite pozadine sineasta i kritičara; tekstom su rasuti filmski, književni i muzički citati i reference, čineći ga višestruko intertekstualno i intermedijalno kodiranim. I kada su njegovi rezovi kratki a asocijacije ulančane, Kao život sam ostaje dosljedan u svom happy endom okrunjenome sižeu, čitajući se naposljetku kao mapiranje jedne konkretne, ali i one sasvim univerzalne ljubavi, kao vodič za snalaženje vezom i odnosom koji se sastavlja prije svega za sebe, u korist lirskog subjekta, no povremeno i protiv njega; otvarajući bokove i slaba mjesta, svakako dopuštajući da mjestimice upravo jezik bude taj koji nanosi rane.