Susan Curtis je urednica, osnivačica i direktorica britanske izdavačke kuće Istros Books koja objavljuje pisce iz Hrvatske i cijele jugoistočne Europe.
Živjela je i radila u regiji (Sloveniji, Hrvatskoj, Rumunjskoj) niz godina i postala svjesna toga da postoje mnogi autori – i suvremeni i onih iz nedavne prošlosti – koji su cijenjeni u svojoj zemlji, ali nepoznati u anglofonom svijetu.
U rukama Susan Curtis, izdavačka kuća Istros Books objavila je mnoštvo značajnih regionalnih autora poput Olje Savičević Ivančević, Roberta Perišića, Aleksandra Prokopieva, Slavoja Žižeka, Marinka Koščeca, Daše Drndić, Olje Knežević, Marine Šur Puhlovski, Srećka Horvata, Predraga Matvejevića, i mnogih drugih.
Lana Bastašić rođena je u Zagrebu 1986. godine. Njen roman Uhvati zeca (Buybook, 2019.) dobio je Europsku nagradu za književnost 2020. godine i preveden je na dvanaest jezika. Dobitnica je nekoliko nagrada za kratku priču, poeziju i dramu. Osnovala je Školu književnosti “Bloom” u Barceloni. Ponekad živi u Beogradu.
★★★★★
CRVENI KOFER
“Crveni kofer” je dnevnik u kojem Lana Bastašić opisuje nekoliko mjeseci provedenih u Zürichu u toku 2021. godine. Ali između korica ove knjige stao je cijeli jedan život. Ili – kako Lana s pravom kaže – nekoliko “paralelnih života”. Iskustvo smrti i iskustvo ljubavi ovdje se pojavljuju istovremeno. Ima u “Crvenom koferu” jedno pitanje koje glasi: “Doktore, hoću li ja umrijeti?” Dnevnik, zbog svoje upućenosti na sadašnje vrijeme možda daje odgovor na drugo pitanje: zašto ozbiljni pisci, kad im se dešavaju tragični događaji, i kad je život toliko predominantan da oni nemaju prostora ni vremena nizašto drugo osim preživljavanja, zašto se u tim trenucima njihova potreba za pisanjem pojačava?
Ova knjiga velike snage i ljepote, čini se da ima odgovor na to pitanje, pisana je sa strašću osobe koja posvećeno živi u književnosti.
Semezdin Mehmedinović
Iako vremenski pokriva tek četiri mjeseca, u „krišku života“ obuhvaćenu Laninim dnevnikom smjestio se, kako je to kod dobrih pisaca slučaj, život u svojoj punini. Rutina i (raz)otkrivanje, sastanci i rastanci, odlasci, putovanje, bezdomnost kao utočište, pisanje, bolest, smrt, samo vrijeme i ljubav, naši uporni napori da je pripitomimo. Crveni kofer napisan je s namjerom da bude objavljen, da se intimno i javno prožmu. Čitajte ga slobodno i kao kratki, fragmentarni autobiografski roman.
Marko Pogačar
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.
Almin Kaplan (1985.) suvremeni je bosanskohercegovački pjesnik i prozaik. Autor je zbirki poezije „Biberove kćeri“ (2008.), „Čekajući koncert roga“ (2012.), „Ospice“ (roman u stihovima, 2014.), „Mostarska zbirka“ (2017.) i „Bukara“ (2017.) te romana „Trganje“ (2017.) i „Meho“ (2019.), „Dubravske priče“ (2020.), „Razgovori s Markom“ (2022.), „Kućni ljudi“ (2022.). Dobitnik je više književnih nagrada, između ostalih nagrade Ratkovićevih večeri poezije, Mak Dizdar i Zija Dizdarević.
★★★★★
KUĆNI LJUDI
Nakladnik: Buybook
“Na prvim stranicama svog dnevnika, Almin Kaplan je zasadio sjemenke paradajza. Na zadnjim stranicama knjige, on će već zrele paradajze pobrati i spremiti za ručak. Može li biti jednostavniji okvir toka i smjene godišnjih doba koji su detaljno opisani na ovim stranicama. „Kućni ljudi“ su, naime, pisani u toku proljeća i ljeta 2021. godine. Istini za volju, zbog jezične korektnosti, treba reći da se u tekstu ne spominje paradajz, nego kavada kako se ovaj rajski plod zove u Kaplanovoj Hercegovinu.
U knjizi je opisan svakodnevni život pisca i njegove porodice okupljenih oko kuće u Dubravama kod Stoca. To je isti onaj krajolik u koji je pisac smjestio događaje svojih romana i kratkih priča, tako da „Kućni ljudi“ donose novi, dublji uvid u njegov književni svijet. Ovo je knjiga koju su udruženim snagama pisali Kaplan pjesnik i romansijer Kaplan, možda njegova najvažnija knjiga do sada.”
Semezdin Mehmedinović
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.
Srđan Valjarević (Beograd, 1967), pisac, piše prozu i poeziju. Objavio romane: „List na korici hleba“ (1990), „Ljudi za stolom“ (1994), „Dnevnik druge zime“ (2005) i „Komo“ (2006), prozne zapise „Zimski dnevnik“ (1995) i zbirku pjesama „Džo Frejzer i 49 (+24) pesme“ (prošireno izdanje), 1996. Knjige su mu prevedene na engleski, španjolski, njemački, francuski, talijanski, švedski, ukrajinski, bugarski, albanski, makedonski, slovenski i kineski jezik. Dobitnik je nagrada „Biljana Jovanović“ za „Dnevnik druge zime“ i za roman „Komo“: „Kulturkontakt Austria“, „Stevan Sremac“, „Gorki list Award“ i „Prix des lecteurs du Var – Toulon“. Član je Srpskog književnog društva. Živi u Beogradu.
★★★★★
FRIC I DOBRILA
(Nakladnik: Laguna)
„Posle dvadesetak godina provedenih u Švajcarskoj, u malom mestu Rajnfeldenu blizu Bazela, Dobrila i Gojko i njihov sin Mate vratili su se u domovinu, u Beograd. Kupili su stan od četrdeset kvadrata na Konjarniku, uselili su se i tu mirno žive. Jedna soba, kuhinja sa trpezarijom i kupatilo. Dobrila i Gojko primaju švajcarsku penziju, ne rade ništa, ni Mate ne radi ništa, u Bazelu je završio srednju školu, nije želeo da se odvaja od roditelja, nije bilo razloga, tek je napunio trideset godina…„
Priča o ovoj prosječnoj, a ipak neobičnoj i zabavnoj obitelji zapravo je duhovit uvid u srpske i balkanske prilike poslije raspada, ratova, tranzicije i prilagođavanja na novu epohu koja je potom nastupila. Otac porodice promijenio je u Švicarskoj ime u Fric i tako su ovi Valjarevićevi povratnici, često s crnim humorom i ironijom, prihvatili nove navike, nove prijatelje i nove okolnosti, koje su po dolasku u domovinu zatekli. U Beogradu će se u jeku pandemije korone družiti sa Kinezom Lijem i njegovom obitelji, jednim malim djetetom, profesorom filozofije u mirovini, susjedom frizerkom i mnogim pitoresknim likovima koji ovu prvoklasnu urbanu prozu obogaćuju svojim zgodama i dijalozima. Dok „ne rade ništa“ u svom stančiću na Konjarniku, njihovi brojni komentari na aktualne događaje, političke prilike i odnose sa susjedima u regiji poprimaju odlike groteske i gorke istine o apsurdima koji ispunjavaju naš svakodnevni život.
„Majstor neizgovorenog, svega onog što se prećutkuje i sakriva, a zapravo izbija kroz svaki gest, svaku radnju, ma koliko ona sitna i nebitna bila, Valjarević je pisac koji ’kopa’ po našoj podsvesti i, koristeći svedeni jezik svakodnevice, progovara o suštinskim stvarima.“
– Vladimir Arsenić
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.
Srđan Gavrilović rođen je u Mostaru 1991. godine. Završio je Srednju likovnu školu “Gabrijel Jurkić” u odsjeku grafike. Jedan je od osnivača i glavnih urednika portala za književnost i kulturu “Strane”. Iza sebe ima objavljenu zbirku kratkih priča “Ljetne himne” (2015) u izdanju SPKD Prosvjeta Mostar. Njegova druga knjiga, zbirka priča “Nemoj ići u Anderlecht” (2022.), objavljena je u izdanju V.B.Z. Zagreb i Buybook Sarajevo. Trenutno živi u Belgiji.
★★★★★
NEMOJ IĆI U ANDERLECHT
Druga knjiga priča mostarskog pisca i urednika, belgijskog tragača za punijom pjenom dana, za tamnijom noći od onih što se nude na razglednicama europskih gradova, Srđana Gavrilovića, izniman je književni događaj koji se jednostavno ne smije omeđiti bilo kakvom odrednicom, pa čak ni lociranjem u moguću generaciju. Jer, Srđan je i više i manje od svoga okoliša, od sporih, često i nemuštih rečenica i zamornih slika ponuđenih u skupim opremama prestižnih nakladnika, on je tragač, usamljenik, apatrid u najboljoj varijanti trećemilenijskog čovjeka. Meta su filmovi, pivo, knjige i tek ponekad slični ljudi, zagubljeni u sumracima gradova, ili uznemireni prazninom na vrelom hercegovačkom suncu.
Njegovi su rubovi svijeta, tog sve gorčeg kolača što ga zovemo Europom, tog sve osamljenijeg i zlokobnijeg prostora iz kojeg je potekao, kroz koji jedino Neretva sijeva kao smaragdno svjetlo. Sve ostalo zastire tama. U toj tami, i tuđoj i našoj, i pojedinačnoj i zajedničkoj, stoji jedan visoki, zgodni mladić i srče pjenu iz pune čaše piva, u svojim velikim rukama pretače i dobrotu i zloću svijeta, postavlja pitanja, tek rijetko nudi odgovore. I zapisuje. Zapamtite ga, Srđan Gavrilović se zove.
Ivica Prtenjača
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.
Karl Rühmann švicarski je književnik rođen 1959. godine u bivšoj Jugoslaviji. Nakon studija germanistike i hispanistike u Zagrebu i Münsteru, živio je u SAD-u, Meksiku, Danskoj i Njemačkoj i radio kao prevoditelj, profesor njemačkog i španjolskog jezika, interkulturalni tumač i urednik u uglednim izdavačkim kućama.
Danas živi u Zürichu gdje na Školi za primijenjenu lingvistiku (Schule für Angewandte Linguistik, SAL) vodi studij književnog pisanja. Karl Rühmann piše romane, pripovijetke i radioigrokaze za odrasle i djecu.
Objavio je tri romana, Pikule ciglene boje (hrvatsko izdanje 2020.), Heroj (Der Held, 2020.) i Die Wahrheit, vielleicht (2022.) , a napisao je i devetnaest knjiga za djecu, među ostalima, Komm mit zum Fluss (2017.), Eine wundersame Reise (2018.) i Der alte Wolf (2019.). Dobitnik je prestižne stipendije grada Züricha. Izvrsno govori hrvatski jezik.
★★★★★
HEROJ
Godine 2005. u jednoj zemlji na području bivše Jugoslavije, u kojoj je između 1992. i 1995. bjesnio rat: dva visoka časnika, koji su nekoć služili u istoj vojsci, ali su se u ratu borili na različitim stranama, optuženi su za ratne zločine i izručeni Međunarodnom sudu pravde u Haagu. U „Hotelu Scheveningen“, kako nazivaju haaški pritvor, njih se dvojica sprijateljuju jer mnogo toga im je zajedničko – prošlost, jezik i dob, a ne samo kazna koja im prijeti. Modoran, general pobjedničke vojske, oslobođen je nakon pet godina uzništva, a pukovnik poraženih, Bartok, osuđen je na dugogodišnju zatvorsku kaznu. Muškarci se počinju dopisivati kako bi prošlost pospremili na njezino mjesto i razradili scenarije za budućnost. Raspravljaju o krivnji i nevinosti, pravdi i pravednosti, no njihova su pisma izraz prijateljstva dvojice ljudi koji su tek u zatvoru spoznali da ih više toga spaja nego razdvaja. Ana je ratna udovica u četrdesetima i živi s 12-godišnjim sinom. Njezin muž, istinski domoljub, služio je tijekom rata u jedinici generala Modorana i pod misterioznim okolnostima oduzeo si je život. Kad se general Modoran, kojeg Ana iznimno cijeni, doseli u njezino susjedstvo, ona se ponudi da će mu voditi kućanstvo. Potajno čitajući pisma dvojice prekaljenih vojnika, doznaje uznemirujuće detalje koji bi možda mogli rasvijetliti okolnosti samoubojstva njezina muža… Roman je bio u najužem izboru za prestižnu književnu nagradu Schweizer Buchpreis 2020.
Klasičan epistolarni roman u kojem je majstorski razrađena psihologija likova i njihov književni glas.
Daniel Graf, Republic
Osjetljiv i politički osviješten roman snažnih slika i simbola.
Hansruedi Kugler, Luzerner Zeitung
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.
Benjamin Legrand, rođen 1950., svoje kreativne početke vuče iz audiovizualnih umjetnosti (bio je asistent uglednih redatelja kao što su Demy, Rivette i Molinaro te radio u reklamnoj industriji i na televiziji) gdje s Philippeom Druilletom surađuje na animiranom filmu početkom 1980-ih godina. Stripašku karijeru počinje 1984. potpisujući za Tardija scenarij za Tueur de cafards. Otad zauzima važno mjesto u časopisu (À Suivre) te 1987. nastavlja sa stripom Requiem blanc koji crta Rochette, a zatim godinu poslije, opet u suradnji s Rochetteom, piše scenarij za dvije epizode serije L’Or & l’esprit. Pri samom kraju 1990-ih, nakon smrti Jacquesa Loba, Legrand za Jean-Marca Rochettea osmišljava scenarij za dva dodatna albuma Snjegolomca, Mjernik i Prelazak. Desetak godina poslije isto će učiniti s još jednom Lobovom kreacijom, Deliriusom, čiju likovnu stranu potpisuje Philippe Druillet: to je Lone Sloane – Delirius 2. Osim što je dao doprinos stripu, Benjamin Legrand je i romanopisac (s dvanaestak objavljenih naslova), prevoditelj velikih anglosaksonskih romana (među ostalima preveo je Toma Wolfea, Roberta Ludluma i Johna Grishama) te scenarist za film i televiziju. Film, televizija, strip, roman… Legrand je svestran pisac.
★★★★★
SNJEGOLOMAC
Snjegolomac (Transperceneige) jedan je od najvažnijih serijala znanstvenofantastičnih stripova u povijesti, nastao po originalnoj ideji Jacquesa Loba o svijetu nakon atmosferske apokalipse. Preživjeli sretnici – ili možda nesretnici – život provode u vlaku koji bez voznoga reda i odredišta juri kroz snježna prostranstva, a svako kočenje njegove putnike može odvesti u smrt. Naravno, čak ni nestanak svijeta kakav danas poznajemo nije utjecao na ljudske osobine pa tako i u ovome vlaku postoje prednji, zlatni vagoni za elitu, i stražnji, napučeni „repašima“ koji povremenim pobunama nastoje bar donekle popraviti svoju nezavidnu situaciju. A kada se perpetuum mobile poremeti i vlak počne usporavati, nameće se tek jedno jedino pitanje: gdje je nestala savjest?
Prvi put u hrvatskom prijevodu i to u svojoj integralnoj verziji, kultni Snjegolomac obuhvaća tri originalna albuma: Snjegolomac (Lob/Rochette, 1984.), Mjernik (Legrand/Rochette, 1999.) i Prelazak (Legrand/Rochette, 2000.). Prema serijalu koji i godinama nakon nastanka nije izgubio na relevantnosti, korejski režiser Bong Joon Ho snimio je 2013. film, a od 2020. emitira se i istoimena serija. Fascinantni svijet stripa Jacquesa Loba, Marca Rochettea i Benjamina Legranda kritika je ukratko opisala ovako: Pozor, novi čitatelju: putovanje je dugo, ali se isplati!
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.
Moa Romanova rođena je 1992. u Kramforsu na sjevere Švedske, a živi u Stockholmu. Studirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Göteborgu i diplomirala na Umjetničkoj školi stripa u Malmöu. Bavila se slikarstvom i vodila poznati blog Monkinodraw, a poslije se posvetila stripu. Radovi su joj prikazani u uglednim časopisima Dagens Nyheter, Vice, Bang i Galago. „Čudakinja“ je njezin prvi strip koji je nagrađen Eisnerovom nagradom za najbolji strip preveden na engleski jezik 2021. godine.
Strip je dosad objavljen na desetak jezika.
★★★★★
ČUDAKINJA
Dobitnik Eisnerove nagrade 2021. za najbolji strip preveden na engleski jezik
Moa je mlada umjetnica u krizi. Muče je panični napadi i opća pasivnost. Na Tinderu upoznaje starijeg muškarca, poznatu medijsku osobu. Nakon čudnog izlaska s njim, ona ga odluči ignorirati, ali na kraju ipak prihvaća njegovu ponudu da postane njezin financijski i emocionalni „pokrovitelj“. No ta podrška uskoro poprima manipulativni ton, a Moa postupno otkriva da je njezin potencijalni spasitelj mnogo uvrnutiji i jeziviji nego što je prvotno mislila… „Čudakinja“, debitantski strip švedske umjetnice Moe Romanove, postigao je izniman svjetski uspjeh.
Nagrađen je uglednom Eisnerovom nagradom 2021. godine, a dosad je preveden na desetak jezika. Umjetničin gotovo nadrealistički crtež i začuđujuće proporcije glavne junakinje ocrtavaju i njezino nesnalaženje u današnjem kompleksnom i bešćutnom svijetu te pružaju gotovo opipljiv osjećaj tjeskobe, „nezgrapnosti“ i nepripadanja. Strip odiše retro-stilom iz 1980‑ih, ali crtež i tekst istodobno savršeno opisuju sadašnji trenutak i bez cenzure progovaraju o problemima mladih s mentalnim zdravljem, nejednakoj dinamici u odnosima, celebrity-kulturi i traženju svog autentičnog puta usred svega toga.
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.
Senka Marić piše poeziju, prozu i esejistiku. Objavila je tri zbirke poezije i romane Kintsugi tijela i Gravitacije. Dobitnica je nekoliko književnih nagrada, među kojima su europska nagrada Vitez/škinja poezije 2013., prva nagrada Zija Dizdarević 2000., te 2019. godine nagrada Meša Selimović za najbolji roman objavljen 2018. na teritoriju Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore za Kintsugi tijela. Engleski prijevod romana Kintsugi tijela nagrađen je s English PEN Award. Roman Gravitacije nagrađen je Štefica Cvek nagradom. Djela su joj prevedena na engleski, španjolski, njemački, ruski, mađarski i slovenski jezik. Urednica je internetskog portala za književnost, kulturu i umjetnost strane.ba.
★★★★★
GRAVITACIJE
Drugi roman mostarske književnice Senke Marić, dobitnice Nagrade „Meša Selimović“ za Kintsugi tijela, prati tri generacije žena jedne obitelji. Mika, žena u četrdesetim godinama, prisjeća se života sa svojim bakama koje su je odgojile – Hibom i Đulsom – karakterno radikalno različitima. Hiba ne vjeruje u boga i ne pristaje na podređenost, snažna je i srčana. Đulsa je tiha i pokorna, pasivna, zuri u plafon i sluša sevdah. Mika kao da je sklopljena od njihovih polovica, gravitira između njih.
Patrijarhalni okviri unutar kojih su one živjele i dalje su tu, a iskustva koja su one prošle, i ona ponavlja: u nesretnom je braku, emotivno nezadovoljna, u potrazi za identitetom, srećom, ljubavi, smislom i spasom. Gravitacije su roman koji u nizu fragmentarnih epizoda, ispričanih autentičnim glasovima, britko i duhovito, a opet izrazito potresno i poetično, uranja u žensko iskustvo i priča o temama koje su duboko ukorijenjene u naše prostore, a koje su opet toliko opće i ljudske.
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.
