Domaći autor

★★★★★

Istarska Lady Macbeth

Kada na glavnom zagrebačkom trgu slabo poznati filmski redatelj ugleda prelijepu djevojku Annu, studenticu slikarstva, zna da je ona utjelovljenje glavne uloge njegova filma o fatalnoj Agnezi Istarska Lady Macbeth. Anna, ljepotica prepuna dvojbi, pristaje biti glumica te ulazi u zamršen profesionalni i ljubavni odnos s čovjekom opsjednutim svojim projektom.
Agneza je zanosna femme fatale koja se sa svojim djetetom naseljava u Istru nakon Drugoga svjetskoga rata, u kojem je preživjela strahote, odlučna da će ostvariti svoje snove – bogatstvo, moć i slavu, a na njezinu je putu ništa neće spriječiti. U furioznom ritmu pratimo dvije sudbine, dvije žene koje postaju jedna. Te moćne i fragilne žene junakinje su suvremene i svevremene.
Miješajući stvarno i nadrealno, prošlost i sadašnjost, vruće ljubavne scene i mračne tajne ljudskih duša, Damir Zlatar Frey piše roman o Istri, umjetnosti, ali najviše o snazi ženskoga. Istarska Lady Macbeth roman je o dvojnim identitetima koji postavlja mnoga pitanja, među ostalima možemo li sami odrediti svoju sudbinu ili nam je određuju povijest i okolina.

★★★★★

Iza ugla, ogledalo

Nova knjiga Branislava Glumca „Iza ugla, ogledalo“ raznožanrovsko je djelo (od proze, feljtonistike do poetskih tekstova i drame) ispisano prepoznatljivim stilom ovog važnog suvremenog književnika, kritičara i antologičara.

U svojim zapisima Glumac se bavi susretima s umjetnicima i kulturnjacima poput Miroslava Krleže, Vesne Parun, Gustava Krkleca, Joakima Marušića, Milivoja Slavičeka, Matije Skurjenog, Ivana Lackovića – Croate… Javne osobe isprepletene su s onima iz Glumčeva intimističkog i obiteljskog kruga.

K tome, zaokupljen je Glumac pozicijom umjetnosti u društvu, književnom kritikom – pamćenjem i zaboravom – te neiscrpnim temama poput erosa i thanatosa, ljubavi, tijela, vremena. U ovoj knjizi nalazi se i drama „Iza ugla, soba za leptire“, koja je (pod naslovom „Hvatači sjenki“) dobila III. nagradu za dramsko djelo „Marin Držić“ na natječaju Ministarstva kulture, zatim intervju s Tonkom Maroevićem objavljen prvotno u časopisu Poezija, te tekstovi Nenada Fabijanića, Zorana Ferića, Željka Ivanjeka, Dorte Jagić, Zdenka  Jelčića, Ive Körbler, Josipe Lisac, Tihomira Lončara, Alojza Majetića, Tonka Maroevića, Irene Matijašević, Danijele Martinović, Želimira Mesarića, A. Saške Mutić, Nikole Petkovića, Davora Schunka, Đure Sedera, Aleksandra Stankovića, Zoranu Vakule, Lordana Zafranovića i Darije Žilić koji su svojevrsni komentar naslova same knjige.

★★★★★

Sabrana djela Bekima Sejranovića

Uz tri romana Nigdje, niotkuda, Ljepši kraj i Tvoj sin Huckleberry Finn, te Sandale i Dnevnik jednog nomada komplet sadrži i šest ranih priča, te dvije posljednje priče Bekima Sejranovića.
Potresna, dosad neobjavljena priča 130 sati bez sna posljednji je tekst koji je autor napisao i funkcionira ne samo kao epilog Dnevnika jednog nomada, u koji je uvrštena, nego i kao epilog cjelokupnog Sejranovićeva opsua.

★★★★★

Dva prsta iznad gležnja

Dva prsta iznad Monikinog gležnja nalazi se neobična tetovaža. Nije ona toliko neobična po sadržaju, koliko po tome kako je tamo dospjela i kako ju je od tinejdžerske do odrasle dobi pratila kroz život i na njega utjecala. Ako je tetoviranje nešto poput odijevanja bez odjeće, glavna junakinja ovoga romana na pragu petnaeste godine života „odjenula“ je priču s fabulom koja će svoj vrhunac doživjeti u dvadesetima, a rasplet… tko zna, na nekoj od postaja nepredvidivosti života, koju ovaj roman sjajno oponaša.

Andrija Škare majstorski je ispričao priču o jednom odrastanju, o mladosti koja je sazrijevala paralelno s mladom hrvatskom demokracijom boreći se sa svime što joj je stajalo na putu: s autoritetom neliberalne politike i naizgled liberalnih roditelja, s neizlječivim bolestima koje prepolove obitelj, s odvajanjem od prijatelja koji to prestaju biti, s ljubavima koje se čine konačnima dok ih neke nove ne demantiraju, s traženjem seksualnog i svakog drugog identiteta kojim se dokazuje zrelost i samostalnost koja – koliko god željena bila – ipak prebrzo dođe.

★★★★★

Dubravske priče

Nakon romana Meho, koji je dobio sjajne kritike i izazvao veliku pozornost u regiji, Kaplan se javlja s pričama koje predstavljaju svojevrsno proširenje tog romana, smještene su u isti prostor i bave se istim ljudima, na podjednako virtuozan način.

U pričama Almina Kaplana iznenadni mikrodogađaj načas naruši monotoniju i ogoljenu „običnost“ seoske svakodnevice u poratnoj i postlogorskoj Hercegovini. To nikad ne preraste u potres koji ruši zidove, nego se samo nakratko otvori pukotina kroz koju možemo nazrijeti pulsiranje punokrvnih drama i teških emocija, najdubljih strahova i prigušenog trpljenja. Kroz koju možemo osjetiti otkucaje paklenog stroja ugrađenog u temelje našeg svijeta. Tradicionalna potmulost i zloslutnost zasnovana na iskustvu, izmiješane s vjerom i praznovjerjem, u srži su Kaplanova književnog interesa, a iz tog interesa izrastao je autentični umjetnički glas koji – kao što je obično slučaj s autentičnim glasovima – uvelike nadilazi granice našeg jezika, našeg prostora i vremena.

Ivica Đikić