Domaći autor

Autor

Vlado Simcich Vava

Vlado Simcich Vava (1964.) riječki je rock-muzičar, aktivan na sceni više od trideset godina. Iza sebe ima albume s grupama Laufer, En Face, Mone, Blagdan Band, Harbour Cyclone, Turisti, kao I samostalne uratke. Utemeljitelj je neformalne književne skupine Ri Lit koja djeluje od 2012. godine kroz nastupe i zajedničke zbirke. Dosad je objavio zbirku priča Odstranjivač ljubavi te roman Srce od gume.

Na Vrisku će predstaviti svoju novu knjigu Canzoni d’una volta – zbirku autobiografskih priča koje nas vode u riječke osamdesete i devedesete i u kojima Vava obrađuje svoje odrastanje u kulturi popa I rocka. U središtu je glazba koju pripovjedač otkriva kao slušatelj, radijski voditelj, novinar i gitarist. Osim što oživljavaju jedno vrijeme, bendove, koncerte, nogometne utakmice, riječku scenu, Vavine priče pripovijedaju i o suvremenosti.

★★★★★

Podudarnosti

Novi roman riječkog pisca i glazbenika Vlade Simcicha Vave Podudarnosti predstavlja zacijelo autorov najznačajniji i najslojevitiji književni rad, a u mnogome i jednu od bitnih referentnih točaka suvremene riječke i hrvatske književnosti – sadržajno bogat, s bezbrojnim odvojcima i epizodama koje u velikom broju slučajeva postaju neslučajne slučajnosti, podudarnosti i sinkroniciteti. – Milan Zagorac

Autor

Tanja Stupar Trifunović

Tanja Stupar – Trifunović, rođena u Zadru 1977. Diplomirala je na Filološkom fakultetu, Odsjek srpski jezik i književnost u Banjaluci. Objavila je četiri knjige poezije i jednu knjigu priča.
Poezija joj je nagrađivana i prevođena na engleski, francuski, njemački, poljski, slovenački i danski jezik.
Knjiga „O čemu misle varvari dok doručkuju“ je nagrađena nagradom UniCredit banke za najbolju knjigu objavljenu u BiH u 2007./2008. i našla se u užem izboru za književnu nagradu za Istočnu i Jugoistočnu Europu (CEE Literature Award) u okviru kojeg je Stupar-Trifunović nagrađena jednomjesečnim boravkom u Beču. Knjiga poezije „Glavni junak je čovjek koji se zaljubljuje u nesreću“ nagrađena je Književnom nagradom „Fra Grgo Martić“ za najbolju knjigu poezije u 2009. godini u Bosni i Hercegovini.
Zastupljena je u više antologija i izbora iz poezije i proze, u zemlji i inostranstvu. Urednica je časopisa za književnost umjetnost i kulturu „Putevi“.
Živi u Banjaluci.

★★★★★

Otkako sam kupila labuda

Otkako sam kupila labuda, kraći roman u epistolarnoj formi Tanje Stupar Trifunović, odvažan je i stilski zreo prozni tekst o istospolnoj ljubavi, ispripovijedan blago rezigniranim, ali itekako zavodljivim ženskim glasom.

Autorica se usredotočuje na intimne svjetove dviju nepatvorenih i prokrvljenih junakinja, a iznad svega na kompleksnu povezanost tih žena različitog generacijskog, društvenog i iskustvenog ishodišta.

Središnja protagonistica, bibliotekarka u četrdesetima, ispisuje stotinjak stranica dugo pismo za koja je neizvjesno hoće li ga ikada poslati studentici dramaturgije koja bi joj mogla biti kći. U tim ispovjedničkim recima pripovjedačica fragmentirano razlaže emocionalnu ovisnost koja ju je u isti mah usrećivala i ranjavala, a kako bi samoj sebi razjasnila što joj se u takvom odnosu zapravo događalo. Dok ona u toj vezi neprestano strepi, svjesna lošeg ishoda ovakvog opojnog, autodestruktivnog zajedništva, njezina se ljubavnica mladenački zanosi njihovom pričom tražeći joj ekvivalente u literaturi. Meditativne pasaže izvezene pjesničkim slikama autorica razbija eksplozivnim razgovornim dionicama koje se odvijaju „između mekoće njihovih grudi i tvrdoće svijeta“. Otkako sam kupila labuda šupljikav je odljev traume i žudnje, univerzalna pripovijest o vezivanju i slobodi; paperjaste slojeve svog, na mahove olovnog romana, Tanja Stupar Trifunović raspisuje bez odizanja ruke, kao metodom automatskog pisanja, a pritom pripovjedački principijelno i suvereno.

Autor

Saša Ilić

Saša Ilić rođen je u Jagodini 1972. godine. Većinu tekstova objavio je u časopisu „Reč“. U koautorstvu s Draganom Boškovićem objavio je 1998. knjigu „Odisej“. 2000. objavio je hvaljeni roman „Predosećanje građanskog rata“. Iste je godine uredio zajedničku zbirku mladih prozaika pod naslovom „Pseći vek“. Roman „Berlinsko okno“ izašao je istovremeno u Hrvatskoj i Srbiji, a za roman „Pas i kontrabas“ nagrađen je nagradom NIN. Saša Ilić živi u Beogradu i radi u Narodnoj biblioteci Srbije.

★★★★★

Pas i kontrabas

Dobitnik NIN-ove nagrade.

Svojom prepoznatljivom, neužurbanom rečenicom, prati Saša Ilić u svom novom romanu priču o doktoru Dezideru Julijusu, čovjeku koji je imao buran život u burnim vremenima. Drugo poglavlje romana, naslovljeno „Blato i zvezde“, prati doktora Julijusa u periodu od kraja Prvog svjetskog rata, do, otprilike, tridesetih godina prošloga stoljeća. Iako je tekst prožet detaljima iz privatnog doktorovog života, priča ocrtava i karakteristike vremena, počevši od revolucionarnih previranja u Mađarskoj, do reakcija na te i takve događaje, naročito u Vojvodini u kojoj doktor i živi. U specifičnom preplitanju privatnog života sa duhom vremena, u miješanju eruditskih detalja i svakodnevnog života, ispisuje Saša Ilić roman koji se, usprkos zgusnutom stilu, čita lako, ali ne i brzo.

Autor

Olja Savičević Ivančević

Olja Savičević Ivančević rođena je 1974. godine u Splitu. Postdiplomski studij književnosti pohađala je na Filozofskom fakultetu u Zadru.  Prvu pjesničku zbirku objavila je 1988. u svojoj četrnaestoj godini, a za njom je uslijedilo, do danas: pet zbirki poezije, zbirka priča, dva romana te tri slikovnice. Piše i književne kolumne za novine i portale, a posljednjih godina redovito surađuje s kazalištima lutaka i kazalištima za djecu i  mlade. Njene knjige prevedene su na deset stranih jezika (njemački, engleski, španjolski, talijanski, bugarski, nizozemski, švedski, makedonski, slovenski, mađarski, a uskoro i na francuski),  a dvadeset i četiri izdanja objavljena su u Europi (izvan Hrvatske) te dva naslova u SAD-u.

Dobitnica je više važnih nacionalnih i regionalnih nagrada za književni rad kao i za rad u kazalištu.

Prema njenim pričama snimljena su tri kratka filma (Sedam neodgovorenih poziva, Balavica, Trešnje) i nacrtan je strip (Danijel Žeželj: Ljeto), a roman „Adio kauboju“ adaptiran je i postavljen kao kazališna predstava u režiji Ivice Buljana.

★★★★★

Divlje i tvoje

Nagrada Risto Ratković 2020.

Hrabrost suočavanja s nasilnošću svijeta u kojem istovremeno iz gnijezda ispada mrtva lastavica, dok se izbjeglice sunčaju na krovovima zgrada, a ljubav iz mladosti po ulici vuče svoju ženu; hrabrost bivanja prisutnom široko otvorenih očiju, bez uzmicanja, jedina je koja može iznjedriti autentičnu poeziju.
Strah od svijeta koji je izgubio ljudskost i tankoćutnost te želja za očuvanjem bliskosti s divljim u sebi, s mačkama i psima lutalicama iz ulica naših djetinjstva u koje se nikada nećemo vratiti i iz kojih nikada nismo otišli, dva su stupa između kojih se napinje štrik s pjesmama koje se tiču svakoga od nas.
Ukorijenjenost u feminizam, koji zahtijeva ne samo ravnopravnost u sadašnjosti nego i ispravljanje nepravdi iz prošlosti i svijest da odgoj generacija, ekonomija svijeta i obzir prema drugima počivaju u ženskim rukama i krhkim kostima naših baba, pjesme su koje sažimaju vjekove.
Iz tog stava izrastaju sinovi koji će postati očevi, svijest o roditeljima kojima je život omeđen ratovima oduzeo dostojanstvo, traumama koje kotrljamo dalje, zavaravanju sebe da nam nije najgore, kako bismo najgore preživjeli i pronašli opravdanje za strah i zlo.
Stihovi Olje Savičević Ivančević u zbirci Divlje i tvoje svojevrsna su kletva, otrov spoznaje davno ubačen u uho da se o najvećim bolima i ljepotama u životu lakše može šutjeti gledajući u perje ili u kandže. – Ivana Bodrožić

Autor

Olja Knežević

Olja Knežević rođena je u Titogradu, današnjoj Podgorici. Maturirala je u Kaliforniji, a u Beogradu je diplomirala engleski jezik i književnost. Magistrirala je kreativno pisanje u Londonu na Birkbeck Collegu, gdje je nagrađena i posebnom Overall Prize za najbolju disertaciju, kasnije objavljenu kao priča „In Seka’s Country” u britanskom književnom časopisu MIR. Ta je disertacija postala i njen prvi roman, „Milena i druge društvene reforme“.  Nagradu izdavačke kuće V.B.Z. za najbolji neobjavljeni roman osvojila je za roman “Katarina, Velika i Mala” 2019. godine.

★★★★★

Catherine the Great and the Small / Katarina Velika i Mala

Roman „Katarina Velika i Mala“ Olje Knežević, prošlogodišnje dobitnice V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman, doživio je svoju svjetsku premijeru uz niz odličnih kritika. Roman je na engleskom jeziku objavljen u sklopu biblioteke „Na margini“ pod pokroviteljstvom Europske unije u zajedničkom izdanju V.B.Z.-a i londonske izdavačke kuće Istros Books.

Crnogorska spisateljica sa zagrebačkom adresom, Olja Knežević, napisala je kompleksan i duhovit roman o obiteljskim odnosima i tragedijama, ženskim prijateljstvima, ljubavnim izdajama i prevarama, odlascima, bjegovima i raznim društvenim miljeima. Privlačnost romana za međunarodnu publiku leži u bogatom društvenom kontekstu, pomno razrađenim motivacijama raznih aktera i feminističkom prikazu svih uspjeha, padova i mana jedne žene od njezinih tinejdžerskih dana do zrelije životne dobi.

Englesko izdanje knjige objavljeno je pod naslovom „Catherine the Great and the Small“, a irski pisac Rónán Hession knjigu je nedavno uvrstio u svoj izbor najočekivanijih knjiga ovoga ljeta u The Irish Timesu.

Autor

Nada Topić

Nada Topić (Split, 1977.) piše poeziju i kratku prozu. Tekstovi su joj objavljivani i izvođeni na Trećem programu Hrvatskog radija, u časopisima (Zarez, Fantom slobode, Poezija, Tema, Sarajevske sveske, Riječi, Panorama, Mogućnosti…), u zbornicima i na internetskim portalima. Živi i radi u Solinu.

★★★★★

Stope u snijegu

Knjiga Stope u snijegu obilježena je već naslovnom sintagmom, određena naizgled onim što pripada neposrednoj književnoj povijesti (od moderne do današnjeg post-stanja) koje se zrcali kao tematski okvir pisanja i traga, znaka, kao upisivanje značenja u naizgled „autentičan“ prostor, prostor neizvjesnosti, bjeline i praznine. Neposredna prošlost, prostor pamćenja, ujedno je i autoričino istraživanje moguće kronologije, re-konstrukcije književnih praksi, praksi gdje odjednom ( i naizgled i čudno i zaboravljeno) iskrsava pismo koje nepopustljivo svjedoči o interesu za ono što je egzistencijalno, krucijalno i visinski obilježeno temom smrti.
Nada Topić, istodobno, s puno samopouzdanja kroči u prostor / prostore okrenutih, izokrenutih, izmještenih tragova i iznova ih dekonstruira, razgrađuje, ali jednako tako slaže i preslaguje. Čitamo tekstove pisane i mišljenje poliperspektivno i višeznačno : započinju kao vlastiti moto, složene u skoro jednoredne stihove i pokoju sintagmu. Ono što slijedi podsjeća na (ili to jest) zapis na putu do kratke priče, do prijelaznog i nepouzdanog oblika, između pjesme u prozi i dnevničke forme, koja se vrti oko vlastitog ja i mnogih drugih umreženih „ja“.
Miroslav Mićanović

Autor

Monika Herceg

Monika Herceg rođena je u Sisku 1990. Nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis Početne koordinate dobila je 2017. godine. Knjiga je objavljena 2018. godine i nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom „Fran Galović“ za najbolje književno djelo na temu zavičaja i/ili identiteta, nagradom „Slavić“ za najbolji prvijenac objavljen 2018. godine te međunarodnom nagradom „Mostovi Struge“. Godine 2018. dobila je nagradu „Na vrh jezika“ za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga Lovostaj objavljena je 2019. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017., nagradu Lapis Histriae 2019. i prvu nagradu na natječaju Biber 2019. za najbolju priču. Članica je uredništva časopisa Poezija Hrvatskog društva pisaca i urednica u istoimenoj biblioteci.

★★★★★

Vrijeme prije jezika

Odvajkada, dakle od kraja osnovne škole, poeziju čitam s olovkom i s jednom što manjom sveščicom koja stane u svaki džep, i u koju zapisujem riječi, fraze, konstrukcije, stihove, koji mi se svide. Manje da bih se na njih podsjećao, više da bi ih zapisujući upamtio. Iz knjige Monike Herceg prepisivati sam počeo od naslova, a zatim sam prepisao mnogo toga. Ono što u sveščici podvučem, to mi se sviđa najviše na svijetu. Mnogo sam toga Monikinog podvukao. Neke bih stvari dao da se, kao u onoj Bolañovoj prozi, prepišu na nebo mlazovima mlaznih aviona. Recimo: „i vrijeme je da se izbavimo iz boga”, i ono kada boga smatra odgovornim „za sitne šake kojima ne mogu / odvaliti ocu komad neba na glavu”. I naročito ono: „Ovdje, šutnja se prikrada kao stonoga”. Poezija počinje, sve počinje slikom šutnje koja se prikrada kao stonoga. – Miljenko Jergović

Autor

Marko Tomaš

Marko Tomaš rođen je u Ljubljani 1978. godine. Piše poeziju, novinske tekstove i eseje. Živi na relaciji Mostar, Zagreb, Ljubljana, Beograd. Jedan od pokretača i urednika časopisa Kolaps i pripadajuće biblioteke. Novinske tekstove objavljivao u Danima, Glasu Istre i Feral Tribuneu. Vodio je kultnu splitsku knjižaru Utopia. Poeziju i prozu objavljivao u bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i srpskoj periodici. Pjesme su mu prevedene na talijanski, francuski, njemački i engleski jezik.

Knjige izabranih pjesama objavljene su mu na slovenskom i makedonskom jeziku. A biografija Ivice Osima objavljena je i u Japanu 2015. godine. Nemoj me buditi njegov je prvi roman.

★★★★★

Nemoj me buditi

„Nemoj me buditi  je (anti)roman u kojem su raspad naratora, ali i raspad priče koja sadrži traume iz prošlosti i surovu korumpiranost sadašnjosti, metafora o raspadu suvremenog društva i suvremenog čovjeka. Kroz svoj prepoznatljivi stil – oštar i koncizan, a duboko liričan i osoban – Marko Tomaš bespoštedno nas vodi kroz mračne putešestvije u kojima su bolesna ravnodušnost prema postojanju i panični strah od smrti u postojanom konfliktu.“ – Rumena Bužarovska

„Nemoj me buditi je roman napisan kao beskonačni košmarni dan u kojemu se ne pojavljuje svjetlo Andie MacDowell, po mnogočemu studija alkoholizma, usporediva i s filmom Leaving Las Vegas, potresan dokument o razorenoj deliričnoj svijesti koja u trenucima lucidnosti govori istine, da bi ih tren poslije posrala i prezrela i s lakoćom ih se odrekla. Ovaj roman će nesumnjivo postati kultan i nadgeneracijski.“ – Kruno Lokotar

Autor

Marina Šur Puhlovski

Marina Šur Puhlovski rođena je u Zagrebu gdje je završila gimnaziju te komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu. U mladosti se bavila novinarstvom, neko vrijeme književnom kritikom, a poslije isključivo umjetničkom prozom. Piše priče, romane, putopise, eseje i dnevničku prozu. Dobitnica je više nagrada za kratke priče („Večernji list“, „Književni krug Karlovac“ i dr.) te nagrade „Zvane Črnja“ za najbolju knjigu eseja 2015.

Napisala je šest romana: Trojanska kobila (1991.), Ništarija (1999.), Nesanica (2007.), Ljubav (2010.), Igrač (2017.) i Divljakuša (2018.). Kritički hvaljeni roman Divljakuša dobitnik je V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman 2018. godine. Marina Šur Puhlovski živi i radi u Zagrebu.

★★★★★

Wild Woman / Divljakuša

Divljakuša je antiljubavni roman u čijoj su pozadini ekonomske poteškoće. Pisan je nerazblaženim jezikom misli. Naratorica koja je odlučna pronaći svoj pravi glas oživljava obrate i zaokrete svog unutarnjeg dijaloga. Divljakuša je upozorenje da ne smijemo dopustiti da nam život procuri kroz prste i poziv na osobno oslobođenje i autentičnost.

Roman, koji je smješten u Hrvatsku sedamdesetih godina prošlog stoljeća, započinje ljubavnom aferom dvoje studenata književnosti, koje spoje zajednička iskustva i koji su pohitali u romantičan bračni san. Ali, ono što je u početku izgledalo idilično, ubrzo se pretvara u moru, a glavna junakinja postaje žrtva jednog beskrupuloznog lijenog ženskaroša kojeg mora materijalno izdržavati i koji često nestaje bez objašnjenja i ostavlja je samu u nepoznatim okruženjima. Da bi ga se oslobodila, mora se osloboditi “zatvora” u koji je dospjela pod utjecajem obitelji, okoline i tradicije. Drugim riječima – ona mora „poludjeti“ ili postati “divljakuša“. Roman je na engleskom jeziku objavljen pod nazivom „Wild Woman“ u sklopu biblioteke „Na margini“ pod pokroviteljstvom Europske unije u zajedničkom izdanju V.B.Z.-a i londonske izdavačke kuće Istros Books.

Autor

Ivica Prtenjača

Ivica Prtenjača rođen je 1969. godine u Rijeci gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Pojedine pjesme ili ciklusi prevedeni su mu na francuski, švedski, litavski, slovenski, mađarski, makedonski, engleski, njemački, talijanski i bugarski jezik. Sudjelovao je na dvadesetak europskih poetskih festivala i susreta. Uvršten je u nekoliko antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književnosti. Piše poeziju, prozu, dramske tekstove, a živi i radi u Zagrebu.

Primio je sljedeće nagrade: Nagrada 25. Salona mladih za književnost, 1998. Nagrada za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina, Kvirinovi susreti (2001.), Kiklop za pjesničku knjigu godine (2006.), Dobriša Cesarić za još neobjavljeni pjesnički rukopis (2009.), Risto Ratković za pjesničku zbirku, Crna Gora (2010.), V.B.Z. i Tisak media nagrada za najbolji neobjavljeni roman 2014.

★★★★★

Plivač

Novi roman Ivice Prtenjače smješten je u rano ljeto 1991., kad je već svima jasno da će uskoro početi rat. Njegov junak odlazi iz Zagreba na jedan neimenovani otok jer misli da će tamo lakše preživjeti ono što se sprema. Uskoro biva mobiliziran, evidentiraju ga i pošalju kući gdje čeka konačni poziv za odlazak na ratište. U tim trenucima započinje duboka, istinska drama jednog mladića, istovremeno ga preplavljuje strah za život i novopronađena ljubav. Slike smrti sustižu slike ljubavi, izmjenjuju se košmarni snovi i vrlo precizno organizirana java; naš junak skriva se plivajući do obližnjeg otočića, spušta glavu u plavetnilo i oštro zamahuje rukama dok bježi od svoje sudbine. Na osvijetljenoj pozornici jedne mladosti prepliću se životne putanje vojnika i civila, otočana i ljudi iz grada, studentice dizajna iz Stockholma, partizanskog siročeta koje ovaj put spašava vlastitog sina i jednog po svemu neobičnog, tihog mladog čovjeka koji ne želi biti hrana za rat.