Domaći autor 2022

Tamara Bilankov

Autorica

Tamara Bilankov

Tamara Bilankov (Split, 1988.) nakon završetka srednje škole profesionalno se bavi novinarstvom, a od 2009. do 2010. radi kao glavna urednica programa Splitske televizije. Magistrirala je na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te Odsjeku za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Trenutno se školuje na poslijediplomskom studiju na Radboud Sveučilištu, u Nizozemskoj, za RITHA  tehničara (praktičar za edukaciju darovitih). Od 2015. radi kao edukatorica na raznim filmskim i umjetničkim radionicama u okviru udruge Blank. Od 2016. radi kao profesorica filma, videa i animacije u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok. Izlaže na mnogim skupnim izložbama te sudjeluje na stručnim radionicama i seminarima.

Finalistica je književne nagrade Prozak i nagrade Na vrh jezika za 2020 godinu. Dobitnica je nagrade za najbolju kratku priču Muzeja anđela 2021. godine. Članica je Hrvatskog društva interdisciplinarnih umjetnika. Djeluje unutar umjetničkog kolektiva Ljubavnice

Tamara Bilankov Read More »

Vanda Patanjek

Autorica

Vanda Patanjek

Vanda Petanjek (Čakovec, 1978.) diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše na hrvatskom i engleskom jeziku. Pjesme su joj objavljene u mnogim časopisima i na portalima. Pjesme prevedene na engleski jezik objavljene su u časopisu Live Encounters. Prva zbirka poezije Ključne kosti objavljena joj je 2021. godine.

Dobitnica je nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za 2021. godinu, na temelju koje je objavila zbirku poezije U ime majke.

Živi i radi u Zagrebu.

★★★★★

U IME MAJKE

Nakladnik: Jesenski i Turk

Zbirka poezije Vande Petanjek „U ime majke“ govori o traumi pobačaja onako kako to samo ona zna, nježno, okrutno, raskošno, nijansirano, lirski a da budi epsku zapitanost i mučninu. Čudo je tijelo, pa tek mogućnost rađanja, života! Ova poezija to svojim finim refleksijama i slikama pokazuje u pet ciklusa koji, vidi se to po naslovima − Kirurški precizno, Vodopropusne, Rezanje vrpce, Dan kad sam u torbu stavila xanax, Vodootporne – gotovo čine poemu.

(Kruno Lokotar)

Iako bi se prema naslovu moglo tako zaključiti, „U ime majke“ nije feministička zbirka poezije, ili to barem nije u političkom smislu. Ovo je zbirka o jednoj čežnji, nedostižnoj i nedosanjanoj, jedinstvenoj u svojoj poziciji, a koja se, kroz žalost za izgubljenim djetetom, kroz snažnu emociju, nadasve premoćnu tugu i poetsku riječ prelijeva kroz krvotok i ulazi u sve pore. Snaga ove zbirke, osim u prepoznatljivom, jasnom, a istodobno kompleksnom glasu autorice, leži u lakoći čitanja i neizbježnosti pitanja „što bi bilo da…“, pri čemu autorica izvanrednom verbalnom vještinom prodire u stomak čitatelja i ostavlja finu pjesničku nelagodu, taman dovoljnu da izazove male emocionalne potrese i da, kada je dočitana, čitatelj poželi još.

(Lidija Deduš)

Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Vanda Patanjek Read More »

Velimir Visković

Autor

Velimir Visković

Velimir Visković, književni kritičar i leksikograf, rođen je 20. veljače 1951. u Drašnicama kraj Makarske. Diplomirao je 1973. jugoslavenske jezike i književnosti te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1977. Od 1976. kontinuirano radi u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža kao urednik i glavni urednik. Bio je član uređivačkoga kolegija više leksikografskih edicija (Enciklopedija Jugoslavije, Filmska enciklopedija, Hrvatska enciklopedija), glavni je urednik prve hrvatske enciklopedije personalnog tipa, trosveščane Krležijane. Od 2002. do 2012. bio je glavni urednik četverosveščane Hrvatske književne enciklopedije. Sada je glavni urednik Biografskog leksikona hrvatskih pisaca.

Uređivao je više književnih časopisa; od 1985. do 2002. glavni je urednik časopisa Republika, 2003. godine nastavlja rad u časopisu pod naslovom Književna republika. Od 2002. paralelno uređuje i časopis Sarajevske bilježnice koji izlazi u Sarajevu.Bio je stalni kritičar i kolumnist vodećih hrvatskih i jugoslavenskih novina i magazina: Vjesnik, Danas, Oko, NIN, Politika, Vijenac, Feral Tribune, Aktual i dr. Tiskao je knjige: Mlada proza (1983.), Pozicija kritičara (1988.), Pripovjedačko djelo Slavka Kolara (1996.), Umijeće pripovijedanja (2000.), Sukob na ljevici (2001.), Krležološki fragmenti (2001.), U sjeni FAK-a (2006.), Rat za enciklopediju (2015.) te antologiju Nova hrvatska proza (1988.).

Član je uredništava časopisa „Poezija“ i „Quorum“ u Zagrebu, a poezija mu je prevedena na dvadesetak jezika. Među ostalima uvršten je u američku antologiju „New European Poets“ (Graywolf Press), francusku „Les Poètes de la Méditerranée“ (Gallimard) i britanske „World Record i A Hundred Years’ War“ (Bloodaxe).

Član je HDP-a i Hrvatskog centra PEN-a, a sudjelovao je na mnogim međunarodnim književnim skupovima i festivalima, te kao predavač gostovao na Sveučilištu Columbia u New Yorku i na Sveučilištu Sierra Nevada u Rocklinu, Kalifonija. Dvadesetak godina radio je kao prevoditelj za Ujedinjene narode u Nizozemskoj, a sada je slobodni književnik i književni prevoditelj. Živi u Den Haagu i u Splitu.

★★★★★

O DRUGIMA, O SEBI: AUTOBIOGRAFSKO – MEMOARSKI ZAPISI

Nakladnik: Ljevak

Planirajući godinama ovu knjigu Visković se opredjeljuje za formu u kojoj njegov život i zbivanja u njemu ne bi bili stavljeni u prvi plan – naši se životi ostvaruju u relaciji s drugima: pišući o drugima, možemo govoriti o sebi, o tome kako se životi drugih odražavaju u našim životima i koja je naša uloga u njihovim životima.

Početni, radni naslov ove knjige bio je Sentimentalna arheologija, jer radi se upravo o tome: iz godinama nakupljanog taloga zaborava iskopani su predmeti, ljudi, događaji; očišćena je prašina i pokušava se predočiti kako je sve to izgledalo nekoć, kad su ti ljudi bili u zenitu kreativnosti. A kroz ovu biografiju defiliraju neka od najintrigantnijih imena hrvatske kulture i umjetnosti 20. stoljeća: Miroslav Krleža, Igor Mandić, Slobodan Šnjader, Stanko Lasić, Mani Gotovac, Dubravka Ugrešić…

Ovo je knjiga literarnih zapisa, a ne historiografsko svjedočenje, čak i kad citira neke dokumente. Ponekad se događalo da ostane detalj koji ima veću emocionalnu nosivost, jer priča traži to, iako se ispostavlja kako je stvarnost bila nešto drukčija.

Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Velimir Visković Read More »

Pavao Pavličić

Tribina

Pavao Pavličić

Pavličić, Pavao, hrvatski književnik, književni znanstvenik, scenarist i prevoditelj (Vukovar, 16. VIII. 1946). Studij komparativne književnosti i talijanskog jezika završio 1969. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1974. i doktorirao temom iz područja metrike. Od 1970. zaposlen je na Odsjeku za komparativnu književnost, gdje je od 1985. redoviti profesor, a od 2017. profesor emeritus. Od 1997. redoviti je član HAZU. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo (2015).

Pavličić je u književnost ušao s naraštajem tzv. fantastičara. Naslovna priča prve knjige kratkih priča Lađa od vode (1972) može se pročitati i kao programatski tekst naraštaja. U kratkim pričama Dobri duh Zagreba (1976) donekle je napustio fantastiku i otkrio zanimanje za kriminalistički žanr. Književna ga je kritika od tada počela doživljavati isključivo kao pisca kriminalističkih romana, premda se iz njegova bogatoga proznog opusa, što ga čini stotinjak naslova, može izdvojiti manji broj romana napisanih u toj žanrovskoj tradiciji (Plava ruža, 1977; Stroj za maglu, 1978; Umjetni orao, 1979; Press, 1980; Pjesma za rastanak, 1982; Rakova djeca, 1988; Mrtva voda, 2003; Krvnik u kući, 2004; Zmijska serenada, 2005; Žive igračke, 2009; Krvna veza, 2014; Crveno pile, 2014; Tajno ime, 2015; Tri petka u travnju, 2015; Hladna fronta, 2016; Štićena osoba, 2019). U ostalim romanima, od Večernjeg akta (1981) do Muzeja revolucije (2013) i Bakrenih sova (2018), Pavličić prepleće nekoliko žanrovskih tradicija. U knjizi novela Kako preživjeti mladost (1997), tematizirajući vlastite literarne početke, poseže za elementima fantastičnoga. Neovisno o prevladavajućoj žanrovskoj jezgri pojedine njegove proze, uvijek je vidljiva autorova briga za čitatelja. Ona je posebno tematizirana u knjizi Rukoljub (1995), pismima upućenima slavnim ženama iz kulturnog života ili junakinjama poznatih književnih djela. Svijest o prijmu teksta razlog je zbog kojega Pavličić kroz svoju zanimljivu priču redovito progovara o velikim književnim temama: pitanju umjetničke originalnosti i autorstva (Večernji akt), pitanju odnosa umjetnosti i zbilje (Krasopis, 1987; Koraljna vrata, 1990; Pokora, 1998), dobra i zla (Koraljna vrata, Škola pisanja, 1994), umjetnosti i smrti (Diksilend, 1995) te zaborava i pamćenja (Nevidljivo pismo, 1993; Zaborav, 1996). U 1990-ima Pavličić je u svoje pismo uveo i snažnije autobiografske trenutke (Šapudl, 1995; Kruh i mast, 1996; Vodič po Vukovaru, 1997; Bilo pa prošlo: autobiografski zapisi, 2011; Narodno veselje, 2013). Oni nisu novost u njegovu pripovijedanju, potječu iz prvih priča, objavljenih 1968 (Suncokret i Dar govora), memoarskoga zapisa Dunav (1983) i romana Trg slobode (1986).

U nekim je fazama Pavličićev pripovjedački rad bio tijesno povezan s njegovim znanstvenim istraživanjima pojedinih književnih žanrova (Sve što znam o krimiću, 1990). Isti tematski krug najsnažnije je do izražaja došao u romanu Koraljna vrata, napisanome u vrijeme kada se intenzivno bavio proučavanjem Gundulićeva Osmana. Njegove knjige s područja znanosti o književnosti pokrivaju tri područja: književnu genologiju, stariju hrvatsku književnost i metričku problematiku (Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti, 1979; Književna genologija, 1983; Stih u drami & drama u stihu, 1985; Sedam interpretacija, 1986; Poetika manirizma, 1988; Stih i značenje, 1993; Barokni stih u Dubrovniku, 1995; Moderna hrvatska lirika, 1999; Hrvatski dramski stih, 2000; Barokni pakao, 2003; Mala tipologija moderne hrvatske lirike, 2008; Moderna alegorija, 2014; Uvod u Marinkovićevu prozu, 2014; Nav i raj: studija o Nazorovoj epici, 2018).Pavličić je i autor nekoliko vrlo zapaženih knjiga feljtona te romana za djecu (npr. Trojica u Trnju, 1984). Istaknuo se i kao filmski scenarist, prilagođavajući vlastita djela ili pišući originalne scenarije. Uglavnom je surađivao sa Zoranom Tadićem, tvoreći jedinstveni redateljsko-scenaristički »tandem« u hrvatskom filmu (Ritam zločina, 1981; Treći ključ, 1983; San o ruži, 1986; Orao, 1990; Treća žena, 1997). Prevodi s talijanskoga (Italo Calvino).

Autor je knjige Hladna fronta.

Pavao Pavličić Read More »

Sana Perić

Autorica

Sana Perić

Sana Perić rođena je 1980. u Splitu. Živi u Zagrebu od gaža u kulturnom sektoru. Voli dokumentirati stvarnost i promišljati meta- i teorijsku fiziku. Ranije se bavila pjevanjem, glumom, aktivizmom i putovanjima, danas je zauzeta preživljavanjem. Završila je studij komparativne književnosti i etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kao i školu pisanja scenarija Palunko i Restart školu dokumentarnog filma.

Odabrana proza objavljena joj je u časopisima Libra Libera, Zarez, Nepokoreni grad, Rad, Stvar te na portalu Muf. Proza joj je uvrštena u zbirku Bez vrata, bez kucanja : novi hrvatski prozaici (Sandorf, 2012.), a poezija u zbirku Vrijeme misli: revija malih književnosti (Kulturtreger, 2021.) Njenu prvu samostalnu knjigu Monáda objavio je Multimedijalni institut (2020.).

Ostali interesi: strukturalizam, ručni rad, kršćanski fundamentalisti, zrakoplovne nesreće i historizacija braka.

★★★★★

MONÁDA

Nakladnik: Multimedijalni institut

„Monáda“ je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim.

Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju „conditione feminis“, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.

Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Sana Perić Read More »

Damir Šodan

Autor

Damir Šodan

Damir Šodan (Split, 1964.) pjesnik, prevoditelj, dramski pisac, urednik. Diplomirao je engleski jezik i opću povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio je pjesničke zbirke „Glasovne promjene“ (1996.), „Srednji svijet“ (2001.), „Pisma divljem Skitu“ (2009.), „Café Apollinaire“ (2013.), knjige dramskih tekstova „Zaštićena zona“ (2002.) i „Noć dugih svjetala“ (2009), te „Drugom stranom: Antologija suvremene hrvatske ‘stvarnosne’ poezije“ (2010.). Za dramu „Zaštićena zona“ nagrađen je prvom nagradom za ex-Yu dramatičare u Beču (2000.), a za burlesku „Chick lit“ trećom nagradom na natječaju „Marin Držić“ (2012.). U prijevodu je predstavio mnoge sjevernoameričke pjesnike (Charles Simic, Raymond Carver, Charles Bukowski, Richard Brautigan, Leonard Cohen, Frank O’Hara i dr).

Član je uredništava časopisa „Poezija“ i „Quorum“ u Zagrebu, a poezija mu je prevedena na dvadesetak jezika. Među ostalima uvršten je u američku antologiju „New European Poets“ (Graywolf Press), francusku „Les Poètes de la Méditerranée“ (Gallimard) i britanske „World Record i A Hundred Years’ War“ (Bloodaxe).

Član je HDP-a i Hrvatskog centra PEN-a, a sudjelovao je na mnogim međunarodnim književnim skupovima i festivalima, te kao predavač gostovao na Sveučilištu Columbia u New Yorku i na Sveučilištu Sierra Nevada u Rocklinu, Kalifonija. Dvadesetak godina radio je kao prevoditelj za Ujedinjene narode u Nizozemskoj, a sada je slobodni književnik i književni prevoditelj. Živi u Den Haagu i u Splitu.

★★★★★

IMA LI PJESNIKA U MONTE CARLU: ANTOLOGIJA SUVREMENE EUROPSKE POEZIJE

Nakladnik: Hrvatski P.E.N. centar

„Politička Europa nikako da se usuglasi, dok pjesnička Europa upravo svojim mnogoglasjem potvrđuje bogatstvo, raznolikost i komplementarnost kulturnih slojeva koji je tvore. Lirska simfonija „starog kontinenta” ne mora djelovati skladno kao himnička „Pjesma radosti”, ali svaki je glas u zboru nenadomjestiv, i jer odjekuje specifičnostima pojedinih jezika, kao i osobnostima individualnih autora.“ (Tonko Maroević)

„Švicarski filozof Denis de Rougemont upozoravao nas je da Europa prije svega predstavlja ljudsko pa tek onda geografsko jedinstvo. Upravo takvu koncepciju Europe reafirmira ova antologija jer donosi polifoniju glasova koji se bave jezikom, identitetom, povijesnim pitanjima, socijalnim temama, intimom, klasom, rodom i pritom razotkrivaju svu složenost euroazijskog kontinenta, i pjcsničku, i političku.“ (Darija Žilić)

„Antologija suvremenog europskog pjesništva Damira Šodana uzela si je u zadatak predstaviti svu raznolikost europske poezije početkom 21. stoljeća, a koja se itekako dobro sjeća 20. stoljeća, svih raznolikih poetičkih previranja, političkih prevrata i individualnih preispitivanja. Sve to u svom pisanju nose zastupljeni pjesnici, po jedan iz svake zemlje, što je hrabra autorska odluka sastavljača i pečat njegova prepoznatljivog pjesničkog interesa.“ (Miroslav Kirin)

„U ovoj sjajnoj antologiji jasno se razabire puls moderne i suvremene Europe, a imajući u vidu raznovrsnost objedinjenih pjesničkih glasova, sve od onih moćnih poslijeratnih „monolita“ do ovih novih rastresitih i bitno drugačijih, svojstvenih 21. stoljeću, stječe se dojam da je nastupio pravi čas za objavljivanje jedne ovako impozantne, kohezivne i potentne pjesničke knjige.“ (S. J. Fowler)

Damir Šodan Read More »

Edo Popović

Autor

Edo Popović

Edo Popović (1957.) studirao je komparativnu književnost, hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Član je Hrvatskog P.E.N. centra i Hrvatskog društva pisaca. Objavio je romane: „Poglavnikov pudl“ (2016.); „Mjesečev meridijan“ (2015.); „Lomljenje vjetra“ (2011.); „Oči“ (2007.); „Igrači“ (2006.); „Izlaz Zagreb jug“ (2003.); publicističke naslove: „Zapisi iz Stranice Gornje“ (2019., s Ljiljanom Đorđević), “Čovjek i planina – kratki uvod u sjeverni Velebit“ (2018., u suradnji s Antom Vukušićem); „U Velebitu“ (2013.); „Priručnik za hodače“ (2009.); „Kameni pas“ (2001.) te zbirke priča „Ponoćni boogie i druge priče“ (1987., 2012., posebno izdanje povodom 25 godina objavljivanja); „Tetovirane priče“ (2006., u suradnji s Igorom Hofbauerom); „San žutih zmija“ (2000.). Od 2018. živi u Stranici Gornjoj.

★★★★★

KAKO SAM BROJIO RUŽIČASTE ROBOTE

Nakladnik: OceanMore

“Kad sam tog jutra otvorio oči, ugledao sam bljeskajuće monitore, kabele, šipke, konzole, zastore, cijevi. Užasnuo sam se. To je bio prvi osjećaj. Nisam znao tko sam, što sam, gdje sam ni o čemu se tu radi. Nisam se sjećao kad sam legao spavati ni što sam radio prije toga, ničega se nisam sjećao, nije postojalo prije, nikakva prošlost. Postojalo je buđenje, a poslije toga samo užas i zimica. Plutao sam u ledenoj sivoj juhi i drhtao, iz mene je kuljala mučnina.”

Tako počinje Popovićev novi roman, prožet autobiografskim činjenicama i fikcijom, mikroesejističkim razmišljanjima i poetskim snatrenjima. Priča prati šezdesetogodišnjaka koji nakon obiteljskog i profesionalnog sloma i teške bolesti bespoštedno preispituje svoj dotadašnji život. Počinje shvaćati da nije razumijevao ni sebe ni druge, da zapravo nije znao tko je i što želi, shvaća da je njegova skala vrijednosti bila izokrenuta, da su mu važne i vrijedne bile nevažne i bezvrijedne stvari, da se pasivno prepuštao društvenim običajima i modelima ne dovodeći ih ni u jednom trenutku u pitanje. A treba li se u njegovim godinama čovjek pripremati samo za umiranje ili možda postoji i neki novi početak, neki novi život?

Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Edo Popović Read More »

Robert Međurečan

Autor

Robert Međurečan

Robert Međurečan rođen je 1969. u Zagrebu. Njegov prvi roman, drski antiratni pamflet „Prodajem odličja, prvi vlasnik“ (2008.) bio je nominiran u svim natječajima za knjigu godine. Drugi roman, „Kad jaganjci utihnu u Zdihovu“ (2011.), literarno nastavlja obračun s devijacijama iz bliske prošlosti. Treći roman, „Krletka za glinenog goluba“ (2019.), zatvara svojevrsnu trilogiju o našim posrnućima u trenutku dok naši nogometaši haraju Svjetskim prvenstvom. Piše drame, scenarije, svira, sklada pjesme za sitne novce. Lako se rasplače na ciganske romanse. Priučeni dešnjak, lijevi volej mu je još uvijek razarajući. Živi i radi u Zagrebu.

★★★★★

DOMOVINA TO GO

Nakladnik: Sandorf

“Šimun Nikolić, nezaposleni profesor hrvatskoga jezika, razočaran u hrvatsko pravosuđe i ekonomiju, odluči otići raditi u Münchenu kao bauštelac, ne bi li prikupio novac za ponovno pokretanje sudskog spora povodom prometne nesreće u kojoj su mu stradali žena i dijete. Smjestit će ga našijenci u zgradu, kafkijanski limb, gdje žive došljaci svih nacija, živu vrevu jezika i nevolja, a uskoro će zaredati i ubojstva i Šimun će se naći usred kriminalističke istrage u kojoj su svi stanovnici hotela sumnjivi, što pojačava njihove strahove koje nose sa sobom iz zavičaja.

„Domovina to go“ Roberta Međurečana je dijelom i epistolarni roman, jer Šimun piše pisma nerođenoj kćeri, a pri rekonstrukciji stare zgrade nalazi pisma koja je 30-ih Jakob pisao zaručnici Izabeli, koja pak uznemirujuće podsjećaju na suvremenu političku radikalizaciju. Tako uz fabulu koja primora čitatelja da, baš kao i Šimun, drži oči širom otvorene, autor predstavlja galeriju likova i trauma, preispituje europski identitet, multikulturalno društvo, bolan i neizvjestan proces „melting pota“, pripovijeda o klicama terorizma i pribojava se rata u Europi … koji je u međuvremenu počeo.”

Kruno Lokotar

Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Robert Međurečan Read More »

Robert Perišić

Autor

Robert Perišić

Robert Perišić (Split, 1969.) autor je sedam knjiga, prevođen u brojnim europskim državama i SAD-u, nagrađivan u Hrvatskoj i inozemstvu. Diplomirao je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njegov roman „Naš čovjek na terenu“ bio je hit u Hrvatskoj, dobitnik nagrada Jutarnjeg lista za najbolju prozu i „Literaturpreis der Steiermärkischen Sparkasse“ (Graz), ali i kao književno otkriće za američku publiku i kritičare je uvrštavan na liste prijevoda i knjiga godine 2013. u SAD-u.

Živi u Zagrebu kao samostalni autor.

★★★★★

BROD ZA ISSU

Robert Perišić Read More »

Mila Elegović

Autorica

Mila Elegović

Mila Elegović poznata je hrvatska glumica, voditeljica i pjevačica rođena u Zagrebu 1970. godine. Završila je Akademiju dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Svoju je profesionalnu glumačku struku usavršavala u Beču na “Hochschule für Musik und darstellende Kunst” na odjelu za mjuzikl, ali i u Londonu na “Guilford School od Acting” i “Royal Academy of Music”. Radila je i na radiju te je tako ostvarila brojne uloge u radio-dramama na Dramskom programu Hrvatskog radija, ali i u Dječjem programu “Pričama za laku noć”. Mila se okušala i u glazbenim vodama te je 2014. godine izdala album “Kradljivica srca”. Za svoja glumačka postignuća dobila je brojne nagrade. “Zašto ptice pjevaju” prva joj je autorska slikovnica.

★★★★★

ZAŠTO PTICE PJEVAJU

Nakladnik: Profil

Prva objavljena slikovnica glumice i pjevačice Mile Elegović, koja govori o radosti i ljepoti življenja.
Djevojčica Nina obožava ptičice, uvijek im pomaže, hrani ih i pazi na njih, a voljela bi i sama imati krila pa s drugom djecom letjeti. Najviše od svega željela bi znati zašto ptice pjevaju. No tu tajnu ptice ne žele tek tako otkriti. Budući da im je Nina draga i znajući koliko svima pomaže, odluče na ptičjem saboru raspraviti mogu li tu tajnu povjeriti ljudima.

Kako je Nina doznala najveću ptičju tajnu, veliki i mali čitatelji otkrit će u ovoj divnoj slikovnici.


Pisana u stihu ova slikovnica otkriva novu dimenziju umjetnice Mile Elegović koja u njoj slavi radost življenja, ljubav i poštovanje prema prirodi, a ilustrirala ju je mlada hrvatska ilustratorica Ana Despot.

Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Mila Elegović Read More »