Domaći autor 2021

Marko Tomaš

Marko Tomaš

Autor

Marko Tomaš

Marko Tomaš rođen je u Ljubljani 1978. godine. Piše poeziju, novinske tekstove i eseje. Živi na relaciji Mostar, Zagreb, Ljubljana, Beograd. Jedan od pokretača i urednika časopisa Kolaps i pripadajuće biblioteke. Novinske tekstove objavljivao u Danima, Glasu Istre i Feral Tribuneu. Vodio je kultnu splitsku knjižaru Utopia. Poeziju i prozu objavljivao u bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i srpskoj periodici. Pjesme su mu prevedene na talijanski, francuski, njemački i engleski jezik.

Bibliografija

Knjige pjesama: S rukama pod glavom, Mama, ja sam uspješan, Život je šala, Marko Tomaš i druge pjesme, Zbogom, fašisti, Bulevar narodne revolucije, Crni molitvenik, Regata papirnih brodova, Trideset deveti maj, Varanje smrti – izabrane pjesme, Skratimo priču za glavu.

Publicistika: Ivica Osim: utakmice života, biografija; Kolodvor i paranoja, novinski tekstovi; Pisma s juga, eseji.

Knjige izabranih pjesama objavljene su mu na slovenskom i makedonskom jeziku. A biografija Ivice Osima objavljena je i u Japanu 2015. godine. Nemoj me buditi (V.B.Z., 2020.) njegov je prvi roman.

★★★★★

Skratimo priču za glavu

Marko Tomaš je odavna već pojam Pjesnika, onoga čiji su život i djelo sljubljeni i koji se, zbog svog uspjeha, nema razloga mijenjati. Njegovo ime lozinka je neoromantizma. Ali ideja nepromjenjivosti neodrživa je i promašena i umjetnički i životno, prije smještena u domenu nostalgije i eventualno utopije nego realizam duše. Tomašu je sve to jasno pa nam donosi starog Tomaša, uvijek ljudski kontradiktornog: gospodina i bitangu, nomada pandemijski zaključanog i radosnog skućenog, znatiželjnog rezigniranog promatrača i aktivnog autodestruktivca.

Došla su neka nova tamna vremena i stara smrt obišla je nove ljude pa se i autor malo smračio. Istodobno, dogodila se ljubav, stabilnost, što opet znači da se konačno izmaklo ljepotama zaljubljenosti i zanesenosti, intenziteta. Zrelo doba pokazuje se kao prezrelo, kao uvod u trulež i novi strah. Priča se zapravo dobro razvija, ali valjalo bi je skratiti za glavu, jer prijeti sterilitetom.

Usred sveg tog osobnog ping-ponga, pjesma ciklus Rub živaca drugačija je, neki novi, duhovitiji i optimističniji nego ikad Tomaš se u njoj rodio, iz zategnute posteljine koja je zamijenila onu zgužvanu, iskočio. To je feniks-refleks, zato, ako i za što, za njegovu poeziju ne trebamo strepiti.

Napisao: Kruno Lokotar

skratimo priču za glavu marko tomaš
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Marko Tomaš Read More »

Frida Šarar

Frida Šarar

Autor

Frida Šarar

 

Frida Šarar  rođena je 1979. godine u Kruševcu.

Završila je društveno-jezični smjer Gimnazije u Kruševcu te Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, odsjek filozofija.

Sada živi u Rijeci.

Pjesme je objavljivala u časopisu Poezija

★★★★★

Ženo, pokrij tu dušu

Nakon zbirke pjesama Halter ego, Frida Šarar donosi nam knjigu koja jednako pršti životnom energijom.

Kratki tvitovi istodobno su poetski zapisi i aforizmi, dok se duži zapisi čitaju kao kratke priče. Razoružavaju nas autentičnošću i brutalnom iskrenošću jer nema emocije i misli od koje se zazire ili bježi – ljubav, tuga, apatija, depresija, radost, užitak. Svaki put autorica zareže do kosti, pronicljivo i precizno. Pritom nimalo ne štedi ni sebe ni druge, pa s njom bolujemo, smijemo se i promišljamo, bilo lijeno ljetno popodne ili lud noćni provod.

Kao što kaže tvitaš bruxbey:
Tvitovi @AhFrida su anarhični manifest nečega što nema ime.
Kao da su uklesani u kamen šumskog svetilišta zaraslog u mahovinu.

Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Frida Šarar Read More »

Roman Simić

Roman Simić

Autor

Roman Simić

 

Roman Simić rođen je 1972. u Zadru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij komparativne književnosti i španjolskog jezika. Urednik je književnog časopisa Relations i umjetnički direktor Festivala europske kratke priče. Kao prozni pisac uvršten je u više antologija i pregleda hrvatske proze devedesetih, a priče su mu prevođene na desetak jezika. Zaposlen je kao urednik u nakladničkoj kući Fraktura.

Objavio: U trenutku kao u divljini (poezija, 1996.), Mjesto na kojem ćemo provesti noć (priče, 2000.), U što se zaljubljujemo (priče, 2005.), Nahrani me (priče, 2012.) i Baba Jaga i div Zaborav (slikovnica, suautorstvo s Manuelom Šumbercem, 2015.).

Knjiga priča Mjesto na kojem ćemo provesti noć prevedena je na poljski (2003.) i slovenski (2004.). Knjiga U što se zaljubljujemo dobitnica je nagrade Jutarnjeg lista za najbolju domaću proznu knjigu u 2005., a prevedena je na njemački, španjolski, slovenski i makedonski te objavljena u Srbiji. Knjiga Nahrani me prevedena je na njemački jezik, njome je osvojio nagradu Kiklop za najbolje domaće književno djelo 2012., dok mu je za jednu od priča iz te zbirke dodijeljena nagrada Večernjeg lista Ranko Marinković. Godine 2015. na engleskom je objavljen izbor iz njegovih priča pod naslovom A Frame For the Family Lion.

★★★★★

Iva, do Mjeseca i natrag

Nije to bilo obično ljeto: bilo je to ljeto kakvog se ne bi posramili ni scenaristički genijalci s Netflixa! Jer vatrena obožavateljica TV serija Iva „Negativa“ Sanković (14), njezin mlađi brat Tin i stariji brat Marul (aka Mali i Veliki Jadnik), u pratnji pomalo čudnoga Tate – na dobrom su putu za Liku i pustolovinu svojeg života!

A s čim će se to, tako posebnim, naši Sankovići susresti na putu od Zagreba preko Otočca pa sve do Mjeseca i natrag?

Jedna zagonetna figurica, jedna neobična oporuka, jedna odsutna simpatija, jedne trojke iz epruvete, jedan alergični policajac, jedno zakopano blago, jedno drevno svetište, nekoliko opasnih sumnjivaca i par jako, jako zelenih očiju jedne karlovačke darkerice tek su dio izazova koji ih čekaju, a koje smijemo otkriti u ovom književnom traileru.

Prateći Ivu u neizvjesnoj pustolovini odrastanja, nagrađivani autor Roman Simić napisao je zabavnu i dirljivu knjigu koja pršti od akcije i emocija, humora i uzbuđenja. Više od svega ipak, Iva, do Mjeseca i natrag moderan je obiteljski roman koji o svijetu i razmišljanjima mladih govori njihovim jezikom.

Uz fantastičnog autora Romana Simića ovu divnu knjigu svojim je duhovitim i dramatičnim ilustracijama obogatio slavni strip autor Stjepan Štef Bartolić.

Iva do mjeseca i natrag

Roman Simić Read More »

Vedrana Rudan

Vedrana Rudan

Autor

Vedrana Rudan

 

Vedrana Rudan (1949., Opatija) objavila je dvanaest knjiga, koje su prevedene na engleski, mađarski, slovenski, poljski, francuski, talijanski, ruski i makedonski jezik. U Rusiji su joj prevedene čak tri knjige, u Americi nekoliko priča i dvije knjige. Kazališne predstave dramatizirane prema njenim knjigama igrane su u Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Varšavi, Londonu, Santa Monici, Budimpešti. Bila je novinarka, kolumnistkinja, radila je kao urednica na Hrvatskom radiju i voditeljica TV emisije. Svaki put je dobila otkaz.

Vedrana Rudan piše na svom blogu www.rudan.info Ima dvjesto dvadeset tisuća pratitelja, a stranica joj je pogledana više od dvadeset milijuna puta. Misli da je najčitanija osoba u regiji. Živi u Rijeci, s mužem stalno, a s unukom povremeno. Nema psa zato što mnogo putuje.

Objavila je knjige Amaruši, U zemlji krvi i idiota, Strah od pletenja, Crnci u Firenci, Ljubav na posljednji pogled, Zašto psujem, Muškarac u grlu, Uho, grlo, nož, Dabogda te majka rodila, Kosturi okruga Madison, Život bez krpelja, Ples oko Sunca i Kad je žena kurva / Kad je muškarac peder.

★★★★★

Puding od vanilije

Za mene bi bilo mnogo bolje ne objašnjavati kakva je ovo knjiga. Ne bih htjela da pomislite kako ćete uz njenu pomoć naučiti kuhati puding od vanilije, pa kad shvatite da to nije to, krenuti natrag u VBZ i tražiti povrat novca – Vedrana Rudan

Iz predgovora autorice

Vedrana Rudan već dvadeset godina u svojim knjigama nemilosrdno tranšira hrvatsku stvarnost. Nažalost, iako su prošle tolike godine, ta stvarnost nije ništa bolja – i danas smo mrzilačko, isključivo društvo u kojem i dalje vedre i oblače antijunaci dosadašnjih Vedraninih knjiga – korumpirani političari, licemjerni svećenici, zlostavljači, silovatelji, lopovi… A tu je i jedna sasvim nova katastrofa – život u vrijeme korone – kojom se autorica također detaljno pozabavila u ovom tekstu, koji, jasno vam je od prvog trenutka, nije kuharica.

Dakle, ista meta, isto odstojanje, samo je Vedrana Rudan još ljuća i direktnija. Jer zemlja je devastirana, a šanse za oporavak minimalne ili nikakve, kako kaže u jednom tekstu. Odnosno, kako bi rekli oni s kojima redovito ratuje u knjizi, stavila je na ljutu ranu, ljutu travu.

puding od vanilije
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Vedrana Rudan Read More »

Davor Mandić

Davor Mandić

Autor

Davor Mandić

 

Rođen 1976. u Puli. Prozaik, pjesnik i novinar. Diplomirao hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Zaposlen u riječkom Novom listu kao novinar u kulturi. Voditelj radionica kratke priče, novinarstva i novinarstva u kulturi.

Objavio: Mostovi (pjesme, 2009), Valjalo bi me zamisliti sretnim (kratke priče, 2014) i Đavolja simfonija (roman, 2016).

Foto: Tanja Draškić Savić

★★★★★

Dva kruga, jedna tuga

Knjiga Davora Mandića “Dva kruga, jedna tuga” svojevrsni je nastavak istraživanja poetike koju je autor već ranije započeo u knjizi “Mostovi”, s produbljenjem u emotivne pejsaže i motive. Tako u već ranije prepoznatom prvijencu on zahvaća jezikom različite dubine; njegov jezik alat je koji kopa, ruje i prebacuje poput samouvjerene motike i naprosto se igra.

Upravo isto događa se i s ovom knjigom, koja teži sada i nekim drugim potragama, postavljajući prije svega jedno u kontekst dvojine odnosa. Zato je moguće reći da je ovo i ljubavna knjiga. Upravo emocionalna komponenta, uz ludičku, značajna je za novu knjigu Davora Mandića, kojom on upire pogled u dostupan obzor svijeta, ali i samog sebe. Mandić, inače i prozaik, majstor je promatranja i pronalaženja onih velikih sitnica, ako iskoristimo taj za poeziju najbitniji oksimoron. Visoka osviještenost forme i kozmička širina jezičnog izraza ovu poeziju čine estetski i konceptualno promišljenom, iako je moguće u svakom trenutku svaku pojedinu pjesmu izdvojiti iz cjeline i razmatrati je kao samostalni mikrokozmos.

Davor Mandić samosvjestan je i već izgrađen autor koji se oslanja na pročitano, ali ne pada ni pod čiji utjecaj niti je nalik trenutnoj poetskoj produkciji, a ova zbirka pjesama samo je potvrda njegovog autentičnog glasa.

Monika Herceg

DVA KRUGA JEDNA TUGA

Davor Mandić Read More »

Andrijana Kos Lajtman

Andrijana Kos Lajtman

Autor

Andrijana Kos Lajtman

 

Andrijana Kos Lajtman (Čakovec, 1978.) izvanredna je profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je nositeljica različitih kolegija iz hrvatske i svjetske književnosti. Znanstvenim je interesima najviše usmjerena suvremenoj književnosti.

Objavila je pedesetak znanstvenih radova u domaćim i stranim publikacijama te dvije znanstvene knjige: Autobiografski diskurs djetinjstva (Naklada Ljevak, 2011.) i Poetika oblika – suvremene konceptualne i hipertekstualne proze (Naklada Ljevak, 2016.). Autorica je pjesničkih zbirki Jutarnji laureat (Grad Čakovec, 2008.), Lunule (Disput i DHK, 2012., nagrada Dobriša Cesarić) i Teleidoskop (HDP, 2018., finale nagrade Ivan Goran Kovačić).

★★★★★

Stepenice za Stojanku K.

Stepenice za Stojanku K. pjesnička je knjiga mučno ukorijenjena u našu svakodnevicu, koja nije drugo do mozaik složen od kaleidoskopskih projekcija i – često suprotstavljenih – interpretacija naših prošlosti, te više ili manje zamućenih ideja o budućnosti. Sama je Stojanka iz naslova u isti mah stvarna djevojčica koja je, doslovno, izgubila glavu igrajući se u (po)ratnom ludilu, i već „iskorišten“ tekstom posredovani i prelomljeni književni lik, citat preuzet iz riznice literature. Takva dvojnost čeka nas na svakoj stepenici ove knjige. Ona ne mistificira patnju, ali pravi jasnu razliku između nasilnika i žrtve, između nametnutoga i onoga što se ne može izbjeći.

Čak i sama smrt pokazuje u stihovima Kos Lajtman radikalno različite fizionomije – jednom, nalik sablasti, odvodi u nerješivu traumatsku petlju, dok drugi put dolazi gotovo kao utjeha: smrt je to koja onome kome je umrijeti kaže „da bu dobro“. Sličnu ulogu ima na ovim stranicama poezija. Ona je u isti mah nerazrješiv čvor traume i utočište slobode. Slobode do koje se često dolazi upravo ustrajno razrješujući, ili naprosto presijecajući petlje koje se doimaju nesavladivima.

stepenice-za-stojanku-k
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Andrijana Kos Lajtman Read More »

Damir Radić

Damir Radić

Autor

Damir Radić

 

Damir Radić rođen je 1966. u Zagrebu. Pjesnik je, romanopisac, sineast te filmski i književni kritičar. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je povijest i komparativnu književnost. Uvršten je u više pjesničkih antologija i književnih panorama, među kojima su najznačajnije one rađene za mađarske (A melankólia krónikája, Pécs, 2003.), poljske (Widzieć Chorwację, Poznań, 2005.) te slovenske čitatelje (Moral bi spet priti, Ljubljana, 2009.), a od domaćih Drugom stranom: antologija suvremene hrvatske „stvarnosne“ poezije (Zagreb, 2010.). Autor je eksperimentalnih, dokumentarnih i dokumentarno-eksperimentalnih filmova.

Objavio: Lov na risove (pjesme, 1999.); Jagode i čokolada (pjesme, 2002.); Meko kao snijeg i toplo iznutra: najljepši hitovi i rariteti (pjesme, 2006.); Lijepi i prokleti (roman, 2007.); Pokopana tajna (pjesme, 2010.).

Nagrade: Nagrada Kvirinovih pjesničkih susreta za najbolju knjigu autora do 35 godina starosti za zbirku Jagode i čokolada (2002.); Nagrada Vladimir Vuković za najboljeg filmskog kritičara 2005.  godine; Grand Prix Veliki Brcko za najbolji film međunarodnog festivala nijemog filma Pssst! za eksperimentalno-dokumentarni rad Izgubljena u čekanju (2011.); Posebna nagrada žirija za dokumentarno ostvarenje Mima i Marta – aktivistički ljubavni film na 44. Reviji hrvatskog filmskog i video stvaralaštva (2012.).

★★★★★

Kao život sam

Kao život sam Damira Radića zbirka je prije svega punokrvne, sočne ljubavne lirike. Ta je često neuhvatljiva, nedostižna ljubav tolikih književnom povijesti rasutih kanconijera za protagonista međutim sretna, ostvarena, živa i uzvraćena, i on od te uzajamnosti ne preže: puno me voli moja djevojka. i ja volim nju. Čitavu knjigu tako možemo čitati kao montažnu kroniku jednog odnosa – s njegovim usponima i padovima, libidalnim ekstazama i propitivanjima – od „dana nevinosti“, preko „radosnih dana“ do zaključnog posvemašnjeg prožimanja.

Radić ne bježi od vlastite pozadine sineasta i kritičara; tekstom su rasuti filmski, književni i muzički citati i reference, čineći ga višestruko intertekstualno i intermedijalno kodiranim. I kada su njegovi rezovi kratki a asocijacije ulančane, Kao život sam ostaje dosljedan u svom happy endom okrunjenome sižeu, čitajući se naposljetku kao mapiranje jedne konkretne, ali i one sasvim univerzalne ljubavi, kao vodič za snalaženje vezom i odnosom koji se sastavlja prije svega za sebe, u korist lirskog subjekta, no povremeno i protiv njega; otvarajući bokove i slaba mjesta, svakako dopuštajući da mjestimice upravo jezik bude taj koji nanosi rane.

Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Damir Radić Read More »

Borivoj Radaković

Borivoj Radaković

Autor

Borivoj Radaković

 

Borivoj Radaković rođen je 1951. u Zemunu. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao je komparativnu književnost i jugoslavistiku. Osamdesetih je uređivao kulturnu rubriku u zagrebačkom Oku.

Objavio: roman Sjaj epohe (1990.), zbirke novela Ne, to nisam ja (prvo izdanje 1993.; drugo prošireno 1999.) i Porno (2002.), knjigu drama Plavi grad (2002.) u koju su uvršteni kazališni hitovi Dobro došli u plavi pakao (1994.), Miss nebodera za miss svijeta (1998.) i Kaj sad? (2002.) te izbor iz vlastite proze Jako (2003.). Priredio je izbor iz lezbijske poezije Dvije (1992.).

Jedan je od osnivača FAK-a. Prevodi s engleskoga. Među ostalim preveo djela H. Kureishija, W. Burroughsa, B. Gifforda.

★★★★★

Ne plači, dušo

Nakon nagrađenog romana Hoćemo li sutra u kino, Borivoj Radaković vratio se pričama. Knjiga Ne plači, dušo sadrži deset priča i jedan poetsko-prozni fragment – koji funkcionira kao svojevrsni epilog – o našem svakidašnjem, običnom ludilu, što ponekad doseže strašne proporcije i posljedice. To su priče o nerazumijevanju i komunikacijskim šumovima koji premrežuju naše živote, o žudnjama, strahovima i strastima, koje iskrivljuju naše karaktere, o pokušajima da se pronađe smisao i neka vrsta užitka u svakidašnjem tavorenju. Konkretnije, to su priče o nasilnicima u tramvajima, na ulicama i u domovima, o jednom piscu posmrtnih govora, ljubavi starije žene i mlađeg muškarca, o usamljenicima, muškim i ženskim, o starosti, demenciji i smrti, o jednom voajeru i jednom promatraču svijeta…

U priči Pogled s druge strane prozora slijedimo voajera koji skrivenim stazama obilazi Dubravu i viri u sobe njenih stanovnika, opsesivno ih vrebajući i uhodeći. U drugoj, nazvanoj Promatrač svijeta, ponovo je u središtu svojevrsni voajerizam, ali druge vrste, pratimo sredovječnog muškarca koji kroz staklenu stijenku kafića promatra svijet i ljude, život koji prolazi kraj njega. Zapravo nam se čini da su sve priče u ovoj knjizi djelo jednog takvog promatrača svijeta. On je opor i pronicljiv, pomalo i opsesivan, kao onaj voajer iz Dubrave, ali i mekši nego i u jednoj dosadašnjoj knjizi ovog autora, umorni mudrac koji na ljude i svijet gleda s blagošću premda je svjestan svih njegovih zamki i okrutnosti.Ne plači dušo je neobična knjiga, prepuna humora i groteske, bolesti i vitalizma, ali i kritike naše suvremenosti. Radnja se zbiva u Zagrebu, pomalo sivom i umornom, a Boro Radaković se i u ovom tekstu potvrđuje kao jedan od njegovih najboljih poznavatelja – kako grada tako i jezika kojim se služe njegovi stanovnici.

Ne placi duso
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Borivoj Radaković Read More »

Marko Pogačar

marko pogacar

Autor

Marko Pogačar

 

Marko Pogačar rođen je 1984. godine u Splitu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je komparativnu književnost i opću povijest. Pohađa doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma. Objavljuje poeziju, prozu, esejistiku i književnu kritiku. Urednik je u književnom časopisu Quorum, dvotjedniku za kulturna i društvena zbivanja Zarez.

Bio je stipendist fondacija Civitella Ranieri, Passa Porta, Milo Dor, Brandenburger Tor, sudjelovao je na pjesničkim festivalima Internationales Haus der Autoren Graz, Récollets-Paris, itd. Dobitnik je više književnih nagrada širom svijeta, a tekstovi su mu prevođeni na više od dvadeset jezika.

Objavio je: Pijavice nad Santa Cruzom, pjesme (AGM, Zagreb 2006, DPKM 2009.), Poslanice običnim ljudima, pjesme (Algoritam, Zagreb 2007.) Predmeti, pjesme (Algoritam, Zagreb 2009.)  Atlas glasova, eseji (V.B.Z, Zagreb 2011.) Jer mi smo mnogi, publicistika (Algoritam, Zagreb, 2011.)  Bog neće pomoći, priče, (Algoritam, Zagreb, 2012.) Crna pokrajina, pjesme, (Algoritam, Zagreb, 2013.) Jugoton gori!, eseji (Sandorf, Zagreb, 2013.), Slijepa karta : Sonet ceste (2016.), Zemlja Zemlja, poezija (Fraktura, Zaprešić 2017.), Pobuna čuvara / Čitati noću, eseji (KCNS, Novi Sad 2018.).

Godine 2014. priredio je antologiju Hrvatska mlada lirika (HDP, Zagreb, 2014.). Tekstovi su mu prevedeni na tridesetak jezika.

★★★★★

Korov, ili protiv književnosti

Usputna, reći će skromno podnaslov ove knjige, kao da je rakija, a autor, Marko Pogačar, reći će i ovlašna bilježnicapseudoknjigakošnica teksta – i sve će to biti točno i približno, sočno i moćno, kao, uostalom, i knjiga sama. No ponajprije, danas ova knjiga djeluje kao fantastika iz bliske prošlosti, jer tijekom dvije godine, od srpnja 2016., autor je putovao 86 (registriranih) puta i obišao 68 gradova, a najčešće se sidrio u Zagrebu, Splitu, Beču i Berlinu.


Korov, ili protiv književnosti knjiga je koja kao da je narasla na raspuklinama betona gradova o kojima piše, tamo gdje korov raste i upozorava, ona ciljano remeti geometriju žanrovskih gredica i granica, prelazi granice putnički i literarno, a sve by the way, ležerno i neambiciozno, što ne isključuje i polemičke natruhe i autopoetičke opservacije.
Zapisivao je Pogačar svoje lirske refleksije o gradovima i ljudima i knjigama i prometnim sredstvima i o svemu onome što se razlistalom umu pjesnika nađe na drumu, pa stvorio jedinstveni tekst, klupko za dugo odmatanje i interventno uživanje, u kojem ljepota rečenice i osjetljivost zamjedbe rastu iz neke pobočne misli koja se razgrana, ili obrnuto, teško je reći gdje klupko počinje.


Znamo, ali nije naodmet ponoviti, da se prva kultura bavila uzgojem žitarica iz onoga što je još do jučer bio korov. – Kruno Lokotar

korov_ili_protiv_knjizevnosti
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Marko Pogačar Read More »

Marinko Koščec

Marinko Koščec

Autor

Marinko Koščec

 

Marinko Koščec, romanopisac, esejist i prevoditelj. Rođen je 1967. u Zagrebu. Diplomirao je engleski i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992. Magistrirao je književnost na sveučilištu Paris VII 1995. i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. Doktorirao je 2005. s radom na temu djela Michela Houellebecqa. Zaposlen je na Katedri za francusku književnost Odsjeka za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Dosad je objavio romane Otok pod morem (1999.), Netko drugi (2001., nagrada „Meša Selimović“), Wonderland  (2003., nagrada V. B. Z.­a), To malo pijeska na dlanu (2005.), Centimetar od sreće (2008.) i Četvrti čovjek (2011.). Objavio je također zbirku eseja i prijevoda Skice za portret suvremene francuske proze (2003.), studiju Michel H. ­ mirakul, mučenik, manipulator (2007.) te antologiju Mrmor u mraku (2007.).  Sedmi njegov roman, U potrazi za začaranim krugom (2016.), mnogoslojna je priča puna pronicavih uvida, koja pršti duhovitošću i ironijom te kroz prizmu protagonistove svijesti briljantno secira pojedinačno ponašanje i kolektivne svijesti.

★★★★★

Sami

“Roman Sami čitaoce ne ostavlja ravnodušnim. Napisan jezikom sočnim i duhovitim, smešten u poznato okruženje kolektivne paranoje koja je dodatno pojačana „geološkom pobunom“, Koščecova knjiga je prvi roman pandemije koji stvari stavlja izvan konteksta teorije zavere i manihejske podele na dobro i zlo. On pokazuje, s pravom i precizno, da smo za sve krivi svi mi, sami.”
Vladimir Arsenić

a koja je poanta svega ovoga
što ti želim poručiti
ništa više od ovoga što piše
jedina je poanta da nema poante
ne gubi vrijeme tražeći je
uzmi koliko možeš
dok te ne uzmu

sami koščec marinko
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Marinko Koščec Read More »