Domaći autor 2021

Autor

Rajko Grlić

Rajko Grlić, rođen u Zagrebu, 1947. godine, hrvatski je filmski redatelj, scenarist i producent, američki i slovenski sveučilišni profesor filmske režije.

Otac mu je bio hrvatski filozof Danko Grlić, a majka novinarka i spisateljica Eva Grlić (r. Izrael).

Maturirao je gimnaziju 1966. u Zagrebu i iste jeseni upisao Filozofski fakultet u Zagrebu. Godinu dana kasnije upisao je studij režije na prestižnomu Filmskom fakultetu u Pragu, te je magistrirao 1971. u klasi oscarovca Elmara Klosa polusatnim filmom Predgovor koji je režirao po vlastitom scenariju. Bio je uključen u aktivnosti Praškog proljeća 1968., te je bio član studentskoga Štrajkačkog odbora FAMU koji je prosvjedovao protiv sovjetske okupacije Čehoslovačke. U akademskoj 1984./1985. godini iskoristio je stipendiju Soroseva fonda kao gost Filmskog odsjeka Sveučilišta Columbia u New Yorku. Stipendiju Gostujući umjetnik Fulbrightova programa za filmsko usavršavanje iskoristio je, nakon višegodišnjeg odgađanja, u akademskoj godini 1991./1992. na Odsjeku za film i televiziju Sveučilita Kalifornije u Los Angelesu (UCLA).

★★★★★

Eva Grlić – Sjećanja i neobjavljene priče

Sjećanja Eve Grlić važna su knjiga za ovu zemlju i razumijevanje svega što se u njoj dogodilo, i to ne samo u dvadesetom stoljeću nego i danas.

Eva Grlić rođena je u židovskoj obitelji u Budimpešti. Odrasla je u Sarajevu dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća. Od 1938. živjela je u Zagrebu. Preživjela je progone u NDH, sudjelovala u partizanskom pokretu, da bi nakon rata završila na Golom otoku.

Njezin identitet i jedinstvena sudbina utjecali su na njezin širok svjetonazor. Bili su izvrsno polazište da u svojim Sjećanjima, iz unutarnje i vanjske perspektive, analizira i pripovijeda o razdoblju od prve Jugoslavije i NDH do socijalizma i 90-ih.

Sjećanja su svojevrstan osobni dnevnik, ali i dnevnik jednog prostora i vremena. U njemu je hrabro, direktno i duhovito opisala uspomene na svoje djetinjstvo. Tu su i djevojačke godine, sudjelovanje u radničkom pokretu i strahote za vrijeme NDH, boravak u partizanima. Opisuje stravično golootočko iskustvo, rad u socijalističkim tvornicama i novinama te druženja s intelektualcima iz područja cijele bivše države i Europe. Iskustva su to u kojima je sudjelovala zajedno sa suprugom, istaknutim filozofom Dankom Grlićem.

Sjećanja su dosad objavljena na hrvatskom, mađarskom i talijanskom jeziku. Novo izdanje, osim vrijednim obiteljskim fotografijama, upotpunjeno je i dosad neobjavljenim autobiografskim pričama. U njima,  nadovezujući se na Sjećanja, piše o sudbinama članova obitelji, prijateljicama, Korčulanskoj filozofskoj školi i putovanjima, ali i buđenju nacionalizama na ovim prostorima. U njima otkriva kako je događaje i pojave 90-ih vidjela ona, koja je živjela u skladu s načelima humanosti, solidarnosti i antifašizma.

Autor

Tatjana Gromača

Tatjana Gromača rođena je 1971. u Sisku, gdje je završila osnovnu školu i opću gimnaziju, smjer kultura i umjetnost. Od 1990. do 2000. živjela je u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala komparativnu književnost i filozofiju, predavala filozofiju u srednjoj školi te pisala i objavljivala u književnim časopisima. Prva joj je knjiga pjesama Nešto nije u redu?, Meandar, Zagreb, izašla 2000. Iste godine preselila se u Istru i počela raditi za danas legendarni splitski tjednik Feral Tribune, gdje je ostala do gašenja novina 2009., pišući autorske reportaže, oglede o knjigama i tekstove s područja umjetnosti, kulture, društva itd. Izbor reportažnih zapisa iz Ferala objavila je u knjizi Bijele vrane–Priče iz Istre.Godine 2004. objavila je kratki roman Crnac. Po tekstu knjige Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci postavilo je 2009. godine predstavu u režiji slovenskog režisera Tomija Janežića, koja je dobila nekoliko godišnjih kazališnih nagrada u Hrvatskoj.

Godine 2012. objavila je roman Božanska dječica, Fraktura, Zagreb. Ta je knjiga dobila godišnju Nagradu Vladimir Nazor za književnost te nagradu Jutarnjeg lista za roman godine.
Njene su knjige prevedene na brojne jezike (njemački, češki, poljski, slovenski, bugarski i makedonski) te je dobitnica nekoliko stipendija, između ostalih stipendije Berlinske akademije umjetnosti za književni rad.

Od 2009. zaposlena je u riječkome Novom listu, gdje se bavi o temama koje ju oduvijek zaokupljaju te povremeno piše kulturne kolumne. Živi u Puli sa suprugom Radenkom Vadanjelom, također piscem, i kćeri Martom.

Prozna knjiga Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti dovršena je uz pomoć tromjesečne stipendije za potporu književnog stvaralaštva koju dodjeljuje Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

★★★★★

Početnica za luđake

Pisanjem se ne oslobađa tek ona skrivena moć ogoljavanja ljudske duše, već se otvara prostor mišljenja kao traumatski okvir svijesti o nepoznatom i nestalom čovjeku. Vrijeme u kojem književnost još uvijek traje kao svjedočanstvo egzistencijalnog nemira upravo je gotovo istovjetno s paradoksom nestajanja smisla pojedinca u narcističkome društvu spektakla. Tatjana Gromača u fragmentima ove knjige refleksivne i eksperimentalne proze uspostavlja gustu mrežu usporednih značenja iz formi ispovijedi i imaginarnih dijaloga subjekta s drugom stranom vlastite suvišnosti. Kada jezik postaje jedinim spasonosnim bijegom iz svijeta kao arhipelaga konstruktivnog ludila, sam život poprima auru svečane propasti. – Žarko Paić

Autor

Velid Đekić

Velid Đekić (1960) bio je dijelom pokretačkog kruga časopisa Quorum, također urednik u časopisu Rival. Književno-kritičke napise i kulturološke tekstove objavljuje u časopisnoj periodici (Quorum, Dometi, Republika, Istra, Fluminensia, Književna Rijeka itd.), također u dnevnom i sličnom tisku (Novi list, Vjesnik, Danas, Vijenac, Oko, Polet, Nedjeljna Dalmacija, Il Piccolo i drugo).

Tematski raznolikih interesa, autorski potpisuje sljedeće naslove: Bibliografija časopisa Dometi 1968 -1983 (1984), Bakar (1996 i 1997), Kvarnerski triptih (1997 i 2001), KUD Baklje: 20 godina plamena (2001), Riječka luka (koautorstvo, 2001), Kozala (koautorstvo, 2002). Pokretač je zavičajne biblioteke Riječka slikovnica, u kojoj je objavio naslove: Trsatski zmaj (1994), Nepresušan vrč (2000), Crni Moro (2000), Mala papalina (2001) i Povratak Trsatskog zmaja (2002).

Autor je izložbi i/ili kataloga: 120 godina prerade nafte u Rijeci (2003), Povijesni dokumenti (2003), Muzejski vremeplov (2003), Crude Oil Processing in Rijeka 1882 – 2004 (2004), Prerada nafte u Rijeci 1882. – 2005. (2005), Bitka za Urinj (2005), Flagusova rukavica (2006), Volite li Rijeku? (2006), 91. decibel – vodič rock`n`roll Rijekom (2009), Rijeka nikad ista (2011) i RED! RIVER! ROCK! – riječka rock scena 60-ih (2013).

★★★★★

Zvali su me industrijska

Senzacionalna i vrijedna knjiga Velida Đekića „Zvali su me Industrijska“, biografski je hod riječkom Baračevom ulicom dug tri stoljeća.

To je prva je knjiga napisana o nekoj riječkoj ulici, a njene su stranice posvećene jednoj od najvažnijih prometnica u riječkoj povijesti.

Njezina transformacija fascinantna je. Kreće od 17. stoljeća i tadašnjih vinograda, mlinova i maslinika, kojima su se pridružila ladanjska zdanja uz more bolje stojećih Riječana. Okidač za nešto drugo stigao je s prvim pogonom riječke Šećerane 1750. godine, a knjiga donosi njegovo otkriće na današnjem terenu Rafinerije nafte, uključujući sačuvanu prvu upravnu palaču Šećerane. Ulica je time postala kolijevka riječke industrije.
Posljedično i zapadna industrijska zona, s brojnim tvorničkim pogonima koji su u 19. i 20. stoljeću obilježili njenu sudbinu i sudbinu grada. Nije sve ostalo u industriji. Ulica je rodno mjesto najvećega riječkog umjetnika 20. stoljeća, uz nju je poletio prvi riječki pilot, tu je odigrana prva nogometna utakmica na tlu Hrvatske. Njome je vozio prvi električni tramvaj u nas, a naftaški pogon ušetao je u priču o američkom strip-heroju Purple manu, s kojim je posla imao Dardevil.

Snažno oslonjen na arhivske izvore, Đekić piše stilom koji upućuje na osobnu priču, tragom podatka da je u tu ulicu dolazio skoro svakodnevno 30 godina. To ga je učinilo za nju nestandardno vezanim. „Nije to bio posljedak isključivo osobne senzibilnosti“, kaže on u predgovoru. „ Ulica mi je od prvih koraka pločnikom nudila dojmljive pripovijesti, zapravo otvoreno vukla za rukav da poslušam što ima kazati, samo je trebalo prepoznati njene tihe, a uporne, guste, moćno aromatične signale. Dok se nije dogodilo.“

S knjigom u rukama, sada možemo i pročitati što se dogodilo. Izdanje je bogato ilustrirano fotografijama. Završne stranice pripadaju opsežnoj kronologiji važnijih događaja u ulici tijekom tri stoljeća postojanja, uključujući doba kada su je nazivali Cesta za Ponsal.

Autor

Lukas Nola

Lukas Nola (Zagreb, 31. ožujka 1964.), hrvatski filmski redatelj i scenarist.

Filmografija:

Dok nitko ne gleda (TV film, 1992.)

Svaki put kad se rastajemo (TV film, 1994.)

Rusko meso (1997.)

Nebo, sateliti (2000.)

Sami (2001.)

Ne pitaj kako! (TV film, 2006.)

Pravo čudo (2007.)

Šuti (2013.)

U izdanju Vuković & Runjiće 2021. godine izašla mu je prva zbirka poezije Bilo je dobro, bilo je toplo.

★★★★★

Bilo je dobro, bilo je toplo

“Sve što sam pisao, a pišem oduvijek, uglavnom bi se na koncu realiziralo u drugom mediju – u predstavi ili filmu – tako da nikad nisam razmišljao o tome kao nečem konačnom. Pripovijetke, osim rijetkih kojih još imam doma, također su bile skice za karaktere ili epizode nečega što se tamo pojavljivalo i zapravo su jedino ostale – pjesme, pa me zato i sama ta riječ objavljivanje ispunjava nervozom iako sam tijekom godina naviknut na javnu percepciju onog što sam napravio […] ” —L. Nola, ACA
Report 2020

Autor

Lada Franić

Lada Franić (1964., Vrgorac) završila je Filozofski fakultet u Zagrebu, radi kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti u osnovnoj školi.

Piše za djecu, aktivna je u poticanju čitanja najmlađih u sklopu projekta Odgojimo čitatelja. Objavila je slikovnice Vila Latica i Poziv brezi iz daleka svijeta.

★★★★★

Jakov zna sve

Jakov zna sve je neobična slikovnica zato što nema početak ni kraj; potiče na prijateljstvo, a ne nudi savjete za zadržavanje prijatelja. Potiče na druženje, a ne nudi rješenja za ugodno druženje i igre. Naslov nam govori o sveznanju, a svima je znano da to ne postoji! Jakov traži da čitatelji sami dokuče rješenja. Jakov nudi čitateljima aktivnost da stvore svoju slikovnicu o njemu i zataknu je u džep na kraju slikovnice.

Jakov je slikovnica s džepom koja traži sretniji kraj i dobre prijatelje. Ne boj se! Zatakni u džep lijepe želje, dobrotu i zrno hrabrosti! I kreni! Čitaj, maštaj, druži se! Snovi se ostvaruju ako se trudiš – jer nitko ne zna sve, pa ni Jakov!

Autor

Ivica Prtenjača

Ivica Prtenjača rođen je 1969. godine u Rijeci gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Pojedine pjesme ili ciklusi prevedeni su mu na francuski, švedski, litavski, slovenski, mađarski, makedonski, engleski, njemački, talijanski i bugarski jezik. Sudjelovao je na dvadesetak europskih poetskih festivala i susreta. Uvršten je u nekoliko antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književnosti. Piše poeziju, prozu, dramske tekstove, a živi i radi u Zagrebu.

Primio je sljedeće nagrade: Nagrada 25. Salona mladih za književnost, 1998., Nagrada za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina, Kvirinovi susreti (2001.), Kiklop za pjesničku knjigu godine (2006.), Dobriša Cesarić za još neobjavljeni pjesnički rukopis (2009.), Risto Ratković za pjesničku zbirku, Crna Gora (2010.), V.B.Z. i Tisak media nagrada za najbolji neobjavljeni roman 2014.

Bibliografija:

Pisanje oslobađa, 1999.Yves, 2001.
Nitko ne govori hrvatski (s Brankom Čegecom i Miroslavom Mićanovićem), 2002.
Uzimaj sve što te smiruje, 2006.
Dobro je, lijepo je, 2006.
Okrutnost, 2010.
Kod Yvesa: 12 priča i 84 recepta iz Prtenjačine književne kuhinje,2011.
Brdo, 2014.
Tiho rušenje, 2017.

★★★★★

Der Berg

Ein Roman über die Rückeroberung der Freiheit, die Möglichkeit der Veränderungund die Faszination des Mediterranen.

Ein Mann aus der Kunst- und Verlagsszene lässt seinenbürgerlichen Alltag, Werbekampagnen und Vernissagenhinter sich und zieht sich einen Sommer lang aufeine kleine Adriainsel zurück. Er verdingt sich alsBrandwächter auf einem Wachtturm, in Gesellschafteinzig von einem altersschwachen Esel und einemzugelaufenen Hund. Er begegnet modernen Pilgern,verirrten Bikern, trommelnden Sinnsuchern, verlorenen Seelen des turbokapitalistischen Zeitalters undtraumatisierten Kämpfern aus dem Jugoslawienkrieg –Tätern wie Opfern. Die Monate der Einsamkeit aufdem Berg krempeln sein Leben völlig um, und er erlebteinen tiefen inneren Wandel.

Autor

Ivana Bodrožić

Ivana Bodrožić, rođena je 1982. u Vukovaru, dio djetinjstva provela je u Kumrovcu, a opću gimnaziju pohađala je u Zagrebu.

Magistrirala je na studiju filozofije i kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Autorica je nagrađivanih i prevođenih zbirki poezije, romana i zbirke priča: Sinovi, kćeri, Prvi korak u tamu, Hotel Zagorje, Prijelaz za divlje životinje, 100% pamuk, Rupa, In a Sentimental Mood, Klara Čudastvara.

Djela su joj prevođena na desetak stranih jezika, a za svoj književni rad nagrađena je uglednim domaćim i inozemnim nagradama kao što su nagrada Goran za mlade pjesnike; Kiklop, nagrada za najbolji roman; Prix Ulysse, nagrada za najbolji debitantski roman s područja Mediterana; Kočićevo pero; Edo Budiša; Balkan Noir i druge.

★★★★★

Sinovi, kćeri

Kći je prikovana za bolnički krevet, a njen vidokrug sveden na milimetarsko vertikalno pomicanje zjenica. Ne može govoriti, ne može se pomaknuti, može se samo prisjećati svega što se dogodilo, s njim, s njom.
Sin je zarobljen u vlastitom tijelu, ali spreman izdržati nerazumijevanje i najgora iživljavanja okoline kako bi mogao biti ono što jest.
Majka nosi teret generacija koji joj onemogućava slobodno kretanje i jasan pogled, njena ljubav ubija kad želi spasiti.

U takvom zadanom poretku uvjetovanom specifičnim društvenim okolnostima treba pronaći snage za promjenu kako bismo mogli živjeti slobodno. Ali dok u transgeneracijskom lancu nasilja i nerazumijevanja jedna osoba ne stekne dovoljno hrabrosti da ga prekine, nećemo se osloboditi prošlosti niti imati budućnost.

Ovaj roman poziva nas da pokušamo razumjeti svoje ljubavi, svoje obitelji, kako bismo tu promjenu i učinili.

Autor

Željka Horvat Čeč

Željka Horvat Čeč (Čakovec, 1986.) objavila je zbirku pjesama Moramo postati konkretni (V.B.Z., 2015.) i knjigu proze 4 brave (V.B.Z., 2016.).

Uvrštena je u antologiju mladih pjesnika regije Meko tkivo, te u Le fantôme de la liberté – Fantom slobode, panoramu hrvatskih autora na francuskom jeziku.

Članica je pjesničkog međunarodnog projekta Versopolis. Dobitnica je nagrade Ulaznica 2013. godine, za poeziju, a pjesme su joj prevedene na engleski, njemački, francuski i švedski.

Živi u Rijeci gdje organizira književne tribine Pisac i građanin.

Žena, majka, antifašistkinja, navija za Arsenal, Rijeku i Greenbay Packerse, a voli i otići barkom u ribolov.

★★★★★

Strogo mirovanje

Zbirka poezije Željke Horvat Čeč „Strogo mirovanje“ i nije tako mirna u svojem mikrosvijetu, ali jest u makrosvijetu. Jer je cirkularna, kao jedan od njezinih motiva, otok. Tri tematska grozda, ljubav, otok i bolest prepliću se i oslanjaju jedan o drugoga i kao kakva kompozicija u tom kolu po ciklusima zbirke mijenjaju kolovođu, e da bi na koncu, nije teško pretpostaviti, sve došlo na manje-više isto. A život je ono u međuvremenu, daj đir biciklom oko zgrade / tako zvuči taj moj život.

Poezija Željke Horvat Čeč vidi ljubav i bolest, dodajmo i konzumerizam, kao svakodnevicu.Autorica se drži običnog leksika, daleko od svakog očuđenja, što je ne priječi da slaže stihove koji će iznenaditi i prodrijeti, povezati udaljeno, kao u pjesmi o bakinom umiranju: rekla je prije zadnjeg smijeha parkirana na krevetu / iznad kojeg se njiše trokut, gdje trokut jasno asocira na kvar stroja, to jest bića.Egzistencijalna nesigurnost jedan je od atributa ovog poetskog subjekta, jer ljubav kao uporište uglavnom ima rok trajanja, dok prisutnost bolesti u čovjeku samo raste, dok ga ne preraste. No, mi smo u fazi prije, onoj koja iz nesigurnosti izvlači pjesme.

Kruno Lokotar

Autor

Lada Vukić

Lada Vukić rođena je u Zadru 1962 godine. Radi u Financijskoj agenciji Zadar na poslovima računovodstva. Završila je Gimnaziju Juraj Baraković i srednju Glazbenu školu Blagoje Bersa.

Za svoje kratke priče osvojila je više nagrada, između ostalih Ulaznica (2011.), Pričigin (2012.), PitchWise (2012.). Ušla je i u uži izbor Večernjakove književne nagrade 2013. Priče su joj objavljene u više časopisa i na portalima Kritična masa,  Književnost uživo te u zbornicima Gradske knjižnice Samobor, Sušičke kronike i Pod krovom stare knjižnice.

Povremeno piše i bajke za djecu, od kojih joj je jedna dramatizirana i čitana na Hrvatskom radiju u emisiji Priče za laku noć.

★★★★★

Special Needs

Ten-year-old Emil lives with his mother in a rented flat in an unnamed European city. While she works hard in a low-paid job, Emil struggles to understand school work, abstract maths and the motivations of the adults that surround him. He is a special boy who talks to some people normally while with others is fully or partially mute. His uncle Jakov thinks that everything to do with Emil is about intimacy and trust. He searches for a way to get close to him. Blind Professor Antun delights in his acute, almost magical hearing abilities and the local drug dealer connives to take advantage of the boy’s guilelessness.
A story about a boy with special needs called Emil who understands everything and yet is so rarely understood.

Special Needs reads like a modern-day To Kill a Mockingbird. Where the heart-breaking truth of life is narrated through the voice of an innocent child. With the perception and skill of an artist in charge of her craft. The author has created for us the unforgettable character of Emil, who understands everything and yet is so rarely understood.

Autor

Zoran Žmirić

Zoran Žmirić (Rijeka, 1969.), član Hrvatskog društva pisaca, prevođen na slovenski, ukrajinski, poljski i talijanski.

Do sad objavio:

Kazalište sjena (Adamić, 2002.)
Vrijeme koje nam je pojeo Pac-Man (Meandar, 2005.)
Blockbuster (VBZ, 2009. AdPublik 2012. Ranok 2018.)
Riječke rock himne (KUD Baklje, 2011.)
Snoputnik (Hrvatsko društvo pisaca, 2014.)
Zapisano metkom (Studio TiM, 2015.)
Putovanje desnom hemisferom (Hena com, 2017.)
Pacijent iz sobe 19 (Hena com, 2018.)

Nagrade i priznanja:

Dobitnik nagrade „Književno pero“ za knjigu godine koju dodjeljuje Hrvatsko književno društvo – „Blockbuster“ (2010.)
Dobitnik Godišnje nagrade Grada Rijeke za stvaralački rad i posebna dostignuća u kulturi (2011).
Pobjednik natječaja za super kratku priču CeKaPe (2013.)

★★★★★

Kaleidoskop

Ljudi koje Zoran Žmirić vidi kroz leću svog literarnog kaleidoskopa žive svoje isječke stvarnosti, zaustavljene u trenutku kad je svijest načas odustala od rutine, podignula pogled i uhvatila se za naizgled malu i naizgled nevažnu stvar, prizor, misao, pokret zbog kojeg je dan ispao iz matrice i donio razliku. U tom jednom trenutku koji postaje tema priče događa se emocija koju i junak i čitatelj mogu proživjeti na način koji u život nosi neki novi pogled, stav, promjenu ili misao nakon koje puno toga više neće, ili barem ne mora, biti isto – a sve to bez pretenzije da se nude odgovori ili donose „rješenja“. Svaka je slika, svaki prizor iz kojeg nastaje priča, tek buba u uhu naše savjesti. 

U tom slučaju je možda i najveća snaga ove proze – da iz „ogledalaca“ prikupljenih iz zaustavljenih trenutaka naizgled slučajnih odabranika svatko od nas stvara svoj mozaik kolektivne slike, intonaciju zajedničke stvarnosti, kolorit u kojem će boja doživljaja ovisiti najviše o našem kapacitetu za izrečeno i našoj potrebi da promišljamo svijet oko sebe, kao i našoj sposobnosti shvaćanja da i naše stakalce u tom mozaiku pridonosi kompletnoj slici.

Kaleidoskop Zorana Žmirića nije knjiga koja se samo čita. Ona se i promatra, istražuje, osluškuje, te svakim našim čitanjem nanovo ispisuje između redaka – tamo gdje smo se prepoznali, zamislili i osjetili da je prozni kaleidoskop namješten na našu „frekvenciju“, bez obzira jesmo li čuli glas emocija ili „samo“ zdravog razuma.