12.–19. rujna 2026.RijekaUlaz na sva događanja je besplatan.

Autor · 19. Vrisak

Selvedin Avdić

Selvedin Avdić rođen je u Zenici 1969. godine. Glavni je urednik magazina Žurnal.

Do sada je objavio zbirku priča Podstanari i drugi fantomi, romane Sedam strahova, Kap veselja, ”intimnu monografiju” Moja fabrika, zbirku kratkih proza Autobusne bilješke i dnevnik Mali smakovi (Kako se zaista desilo).

Roman Sedam strahova, objavljen je u Bosni i Hercegovini (tri izdanja), Hrvatskoj, Srbiji (dva izdanja), Makedoniji, Egiptu, Turskoj (dva izdanja), Velikoj Britaniji (dva izdanja), Danskoj, Španiji i Sloveniji. U pripremi je italijansko izdanje. Ušao je u širi izbor za nagradu „IMPAC Dublin Award“ i u uže izbore za nagrade „Science Fiction and Fantasy Translation Award“ u Kaliforniji, Jutarnjeg lista u Zagrebu, „Meša Selimović“ u Tuzli… Britanski Guardian uvrstio je roman među najbolja paperback izdanja objavljena u 2014. godini.

Roman Kap veselja do sada je objavljen u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Makedoniji. Roman je 2018. godine dobio nagradu engleskog PEN-a za prevedenu književnost i ušao u uži izbor za nagradu "Fric" u Zagrebu.

Autobusne bilješke objavljene su u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Prema motivima knjiga Moja fabrika i Sedam strahova napravljene su pozorišne predstave.

U Izdavačkoj kući "Buybook" trenutno uređuje ediciju "Sandook" u kojoj su do sada objavljene knjige Derviša Sušića, Semezdina Mehmedinovića, Darija Džamonje, Paula Austera, Slobodana Blagojevića…

Please follow and like us:

Knjige

Mali smakovi

Mali smakovi

Buybook

Svoj dnevnik je Selvedin Avdić pisao godinu dana, od marta do marta. Knjiga doslovno ima početak i kraj. Naime, naslov prve dnevničke zabilješke je Početak, napisana je 1. marta na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, a posljednji zapis zove se Kraj i u njemu je opisana smrt oca. U taj okvir su stali događaji, sjećanja, komentari, skice za priče, brzi portreti ljudi koji su obilježili Avdićevu prošlost. U selekciji dnevnih događaja, pisac često bira one slike u kojima se manifestira neki gubitak, neki mali smak ovog svijeta zaustavljenog u – često ratnoj – prošlosti iz koje ne uspijeva pronaći izlaz. U egzemplarnom fragmentu knjige, Avdić govori o čovjeku koji je iskopao rupu duboku 4,5 metra, u nju doslovno sahranio ostatke svoje kuće srušene u ratu, na humci je postavio nadgrobnu ploču, a onu tablicu s brojem kuće ponio sa sobom u Švedsku kao uspomenu. U isto vrijeme, sve što je u dnevniku napisano vodi ka završnom fragmentu, velikom ličnom gubitku. Ova knjiga iznimne ljepote posveta je ocu, elegija o gradu i o našem svijetu u iščezavanju.