Autor · 19. Vrisak
Oksana Zabužko (Luck, 1960.) ukrajinska je književnica, pjesnikinja, esejistica i jedna od najvažnijih suvremenih autorica ukrajinske književnosti. Diplomirala je filozofiju na Sveučilištu Tarasa Ševčenka u Kijevu, gdje je i doktorirala iz filozofije umjetnosti. Predavala je ukrajinsku kulturu i književnost na sveučilištima u Sjedinjenim Američkim Državama, uključujući Harvard, Sveučilište Penn State i Sveučilište u Pittsburghu.
Autorica je više od dvadeset knjiga, među kojima se ističu romani Terenska istraživanja ukrajinskog seksa i Muzej napuštenih tajni. Njezina su djela prevedena na brojne jezike, a dobitnica je niza ukrajinskih i međunarodnih književnih priznanja te se smatra jednim od najutjecajnijih glasova suvremene ukrajinske književnosti.
Ponedjeljak, 14. 9. 2026.
Flaciusov trg u Starom gradu (Trg Matije Vlačića Flaciusa)
Vodi: Blaženka Leib. Razgovor s ukrajinskom autoricom Oksanom Zabužko: Terenska istraživanja ukrajinskog seksa i Vladimirom Arsenijevićem: Duhovi. Moderira: Marko Pogačar.
Besplatan ulaz
Fraktura
Oksana Zabužko, Terenska istraživanja ukrajinskog seksa
Sve započinje kao luda ljubavna avantura pjesnikinje i slikara, unaprijed osuđena na propast. Njihova strastvena veza slika je suvremene Ukrajine, muško-ženskih odnosa, ženske emancipacije, tranzicije, sovjetske prošlosti, razočaranja u Zapad, pitanja jezika, pisanja i identiteta. Pripovjedačica nas u svom unutarnjem monologu vodi kroz svoja emotivna stanja od oduševljenja do razočaranja, od seksualne slobode do straha i represije.
Beskompromisna u pisanju i iznošenju ideja, istovremeno poetična i moćna, radikalna i nježna, Oksana Zabužko napisala je roman koji je i danas klasik ne samo ukrajinske književnosti već i feminističke literature u svijetu. Terenska istraživanja ukrajinskog seksa inteligentan su, ironičan, duhovit obračun samosvjesne žene sa svim frustracijama nacionalne povijesti, ljubavnih razočaranja i slavenskog mačizma. Terenska istraživanja ukrajinskog seksa i danas su, trideset godina od prvog objavljivanja, jednako aktualna i važna, jer žensko tijelo jest metafora države koju svatko želi prisvojiti, a samo se na tom “terenu” i mogu događati ova istraživanja koja su i bolna i oslobađajuća istovremeno.
