Autor · 19. Vrisak

Morea Banićević

Morea Banićević napisala je niz romana za djecu i mlade. Serija je započela trilogijom: Demon školske knjižnice, Dvojnici iz tame i Tragovima Crnog Petra. Romani su tiskani u više naklada, višestruko su nagrađivani i rado se čitaju.
Roman Demon školske knjižnice osvojio je nagradu Sfera 2015. u kategoriji najboljeg romana za djecu, te Morea još jednu Sferu 2019. dobiva za roman Dvojnici iz tame.
Demon školske knjižnice odabran je i za Nacionalni projekt za poticanje čitanja i promicanja kulture čitanja djece i mladih Čitanjem do zvijezda.
Roman Dvojnici iz tame osvojio je nagradu Grigor Vitez Ptičica 2019. za najbolji roman po izboru dječjeg žirija te pohvalu nagrade Grigor Vitez za popularizaciju žanra fantastike među djecom i mladima.
Nakon trilogije izlazi njezin roman za mlade imena Mjesečari Monteriera koji osvaja nagradu Anto Gardaš 2022. kao najbolji dječji roman.
Obiteljska horor-bajka za djecu i mlade imena Izgubljeni gospodin Kovač 2025. godine osvaja više nagrada kao najbolji roman za djecu i mlade:
nagradu Sfera
nagradu Grigor Vitez Ptica (stručni žiri)
nagradu Grigor Vitez Ptičica (dječji žiri)
nagradu Artefakt
regionalnu nagradu Mali princ
Ovo je djelo uvrštava na Časnu listu kao pisca predstavnika Hrvatske na IBBY-ju 2026. godine.

Ove godine trilogija se obnavlja u Nakladi Ljevak, a Tragovima Crnog Petra po prvi put izlazi u Hrvatskoj.
Također, na proljeće 2026. izlazi zbirka (auto)ironičnih pripovijedaka "Sreća se ne mjeri decibelima", prvo prozno djelo za odraslu publiku.

Please follow and like us:

Knjige

Sreća se ne mjeri decibelima

Naklada Ljevak

Morea Banićević kroz ironično uokvirenu priču o neobičnom piscu suptilno istražuje živote marginaliziranih i često neprimijećenih ljudi, propitujući što uistinu čini sreću, nesreću i naš identitet.

Zbirka pripovijedaka za odrasle Sreća se ne mjeri decibelima Moree Banićević uokvirena je pričama o jednom neobičnom piscu (je li ikoji običan?) koji na kraju potpisuje još neobičniji izdavački ugovor. Već ta (auto)ironijska crta ukazuje na uočavanje detalja svakodnevnog života ili, preciznije, onoga što možda jest, a možda nije taj život.

Zbirka se sastoji od deset pripovijedaka koje premda naizgled raznorodne, s likovima i temama koje uglavnom nisu povezane, sve redom govore o ljudima koje uglavnom ne primjećujemo ili ih, kad ih i primijetimo, smatramo rubnim, nevažnim i nerelevantnim elementima društva. Upravo su ti i takvi likovi u središtu autoričina zanimanja pa se i ono što smo skloni nazvati srećom, ali i nesrećom, u pripovijetkama pojavljuje u najrazličitijim oblicima, kroz usta, misli i živote likova koji su poput nekih ljudi koje možda poznajemo, ali ih rijetko doista vidimo. Uz dozu humora, ponekad i crnog, autorica vješto osvjetljava upravo takve živote navodeći nas na to da se zapitamo tko smo u svemu tome mi.