12.–19. rujna 2026.RijekaUlaz na sva događanja je besplatan.
Katarina Bošnjak

Autor · 19. Vrisak

Katarina Bošnjak

Katarina Bošnjak (Vukovar, 2002.) novinarka je i studentica kulturologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Novinarstvom se bavi od 2020. godine, a trenutno piše za Novi list i tjednik Novosti. Urednica je mjesečnog podlistka Kulturne Novosti te dječjeg lista Bijela pčela u izdanju Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“.

Poeziju piše u pauzama između posla, a za zbirku pjesama Kad porastem ubit ću Kaću osvojila je nagradu „Na vrh jezika“. Iako trenutno živi u Rijeci, voli voziti bicikl.  

Please follow and like us:
20:00

Subota, 12. 9. 2026.

Književni mostovi: Kad porastem ubit ću Kaću / Sebevražda

V.B.Z. knjižara, 1. kat

Katarina Bošnjak: Kad porastem ubit ću Kaću. Karla Kostadinovski: Sebevražda. Moderira: Barbara Šundov.

Besplatan ulaz

Knjige

Kad porastem ubit ću Kaću

Kad porastem ubit ću Kaću

JesenskiiTurk

Pjesnički prvijenac Kad porastem ubit ću Kaću Katarine Bošnjak zaokružena je i iznijansirana zbirka pjesama ispovjedne, intimne i društvene tematike. U njoj Bošnjak motivsko-tematski progovara o raznim aspektima ženske svakodnevnice kroz osobne mitologije: o odrastanju, tijelu, seksualnosti, (neuzvraćenoj) ljubavi, psihičkom i fizičkom radu, emocionalnom radu u odnosima, majci, bolesti i smrti, životu u koferu, u unajmljenim stanovima i tuđim gradovima, prostornoj dislociranosti. Posebni okvir zbirke upravo je tematiziranje djevojaštva koje je nesentimentalno a afektivno nabijeno kroz hibridni jezik oslonjen na razgovorni registar i direktnost, da se poruka ni slučajno ne zaobiđe (ubiti Kaću, ubiti najranjiviji, najistureniji dio sebe, koji osjeća u svijetu kojem su osjećaji samo smetnja!), a istovremeno prožet lirskim, ponekad i aforističkim iskazima. Bošnjak piše stihove koji lucidnost dovode u prvi plan kako bi se nježnost razigrala u drugom, pritom se ne bojeći ironije, melankolije, samopropitivanja i u svemu jasnoće pjesničkog iskaza. U Kaću je, dakle, utkan važan generacijski ulog, i možda onaj još važniji: mogućnost da se s čitateljem uđe u dijalog čak i kad se čini da lirski subjekt negdje korača sam, ne znajući da ga čitatelj drži na oku, pa i na vrh jezika.