Katarina Bošnjak

Pjesnički prvijenac Kad porastem ubit ću Kaću Katarine Bošnjak zaokružena je i iznijansirana zbirka pjesama ispovjedne, intimne i društvene tematike. U njoj Bošnjak motivsko-tematski progovara o raznim aspektima ženske svakodnevnice kroz osobne mitologije: o odrastanju, tijelu, seksualnosti, (neuzvraćenoj) ljubavi, psihičkom i fizičkom radu, emocionalnom radu u odnosima, majci, bolesti i smrti, životu u koferu, u unajmljenim stanovima i tuđim gradovima, prostornoj dislociranosti. Posebni okvir zbirke upravo je tematiziranje djevojaštva koje je nesentimentalno a afektivno nabijeno kroz hibridni jezik oslonjen na razgovorni registar i direktnost, da se poruka ni slučajno ne zaobiđe (ubiti Kaću, ubiti najranjiviji, najistureniji dio sebe, koji osjeća u svijetu kojem su osjećaji samo smetnja!), a istovremeno prožet lirskim, ponekad i aforističkim iskazima. Bošnjak piše stihove koji lucidnost dovode u prvi plan kako bi se nježnost razigrala u drugom, pritom se ne bojeći ironije, melankolije, samopropitivanja i u svemu jasnoće pjesničkog iskaza. U Kaću je, dakle, utkan važan generacijski ulog, i možda onaj još važniji: mogućnost da se s čitateljem uđe u dijalog čak i kad se čini da lirski subjekt negdje korača sam, ne znajući da ga čitatelj drži na oku, pa i na vrh jezika.