Davor Mandić

Promišljenim dramaturškim lukom od arhetipskih i mitopoetskih figura kuće - centralne metafore ne samo prostora, nego i identiteta u bachelardovskom smislu - preko spekulativnih i konceptualnih projektiranja", do refleksivne proze i konačne identifikacije subjekta s pojmom, nova knjiga Davora Mandića čin je iskustva kože", poetske antropologije situirane u pretragu intimnog, političkog, metafizičkog, jezičnog, svega imanentnog refleksu modernoga pjesnika. Kuća je istodobno i srce i tijelo, i jezik i sjećanje, i utočište i prijetnja, možda ponajprije katalog unutarnjih stanja. Njezina značenja su nestalna i klizeća: nikada nije stabilna, doziduje se, nestaje i mijenja funkcije, izričući štošta o anomalijama ljudskoga postojanja i epohi nesigurnosti i straha. U njoj se sudaraju plodne jukstapozicije: ozbiljno i trivijalno, intimno i kolektivno, arhaično i digitalno, gradeći heterogen i višeglasan tekst. Svijet se upisuje u jezik, a jezik u mogućnost artikuliranja duhovno-empirijske šifre bića da bi se- uz pomoć učestalih ironijskih, ludičkih i intertekstualnih proteza - došlo do stvarnih učinaka, podjednako gubitaka i dobitaka. Ali i da bi se dosegnula istina ljubavi, istina slobode.