Author name: vedrana.radic

Autorica

Ankica Čakardić

Ankica Čakardić (Rijeka) je izvanredna profesorica i nositeljica Katedre za socijalnu filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tu ostvaruje interese za socijalnu i političku filozofiju s naglaskom na marksizam, suvremenu filozofiju, intelektualnu historiju, filozofiju roda te feminističku kritiku političke ekonomije. Uredila je nekoliko knjiga te je autorica monografija Pobunjeni um: eseji iz radikalne socijalne filozofije (Zagreb, 2021), potom Wacht auf, Verdammte dieser Erde! Drei Essays über Rosa Luxemburg (Berlin 2020) i Sablasti tranzicije: socijalna historija kapitalizma (Zagreb 2019). Članica je uredništva izdanja The Complete Works of Rosa Luxemburg pri izdavačkoj kući Verso (London/New York), u okviru kojega trenutno uređuje 6. tom zbirnih radova pod naslovom Rasprave Rose Luxemburg o revolucionarnoj strategiji i organizaciji. Članica je međunarodne redakcije časopisa Sociologija, članica je i savjetničkog odbora u The International Marxist-Humanist Journal te članica uredništva časopisa Res publica: časopis za novo promišljanje demokracije.

★★★★★

SABLASTI TRANZICIJE – SOCIJALNA HISTORIJA KAPITALIZMA

Nakladnik: Jesenski i Turk

Što je kapitalizam? Kad je nastao? Koji su izvori kapitalizma? Je li nastao slučajno?

„Sablasti tranzicije – Socijalna historija kapitalizma“ odgovara na ova i slična pitanja i kritizira tezu da je kapitalizam „oduvijek prisutan“, da njegove pretpostavke leže u dalekoj povijesti i da je posljedica univerzalnih i vječnih karakteristika ljudske prirode. Knjiga predstavlja spoj socijalne filozofije, društvene teorije i povijesti. U užem smislu taj se spoj proteže kroz tri usko povezane tematske sekcije koje problematiziraju pojavu i izvore ranog, tj. agrarnog kapitalizma.

Autor

Jan Bolić 

Jan Bolić živi i piše u svojem gradu Rijeci, gdje se i rodio 7. ožujka 1995 godine. Boluje od progresivne, neuromišićne bolesti spinalne mišićne atrofije tip ll i zbog toga je ovisan 24 sata o tuđoj pomoći. Autor je zbirke pjesama „Trenutci“ (2016.) i zbirke pjesama i refleksivne proze „Može biti lijepo“ (2017.), knjige misli, prisjećanja i pouka “Život koji želiš živjeti” (2020.) te kriminalističkih romana “Težina stvarnosti” (2018.) i “Štakori” (2022.).

★★★★★

ŠTAKORI

Nakladnik: BELETRA

U kišnoj noći na sporednoj cesti u Matuljima pronađene su na rubu šume dvije teško pretučene djevojke – jedna još živa, a druga podlegla ozljedama. Objema je u krvi pronađen heroin i rufinol, droga za silovanje. Slučaj preuzima inspektor John Monroe, Amerikanac koji je došao raditi u Rijeku, grad u kojem je kao dječak provodio ljeta. Nakon još dva smrtna slučaja povezana s ubojstvom djevojke, detektiv Monroe slijedi trag koji ga vodi do rasvjetljavanja događaja te kobne noći u ozloglašenom klubu Night. Tragovi upućuju da je ubojica snažan muškarac koji gubi kontrolu…

U svom drugom romanu, Jan Bolić zalazi u podzemlje lučkoga grada i spisateljskom maštom kombinira rizična ponašanja koja zapaža u stvarnosti –mladost je neobuzdana u noćnim provodima, droga je lako dostupna, prostitucija raširena, beskućnici noće u golemim i devastiranim industrijskim pogonima, zbog bijede nesretnici za novac čine sve, dok korupcija pojedincima omogućuje nedodirljivost i zaštitu, iako zbog svojih slabosti postaju opasni za društvo.

Jan Bolić u svom se drugom kriminalističkom romanu donosi priču iz mračnog podzemlja lučkog grada. Naturalističke slike nasilja i zapuštenih dijelova grada pokazuju da je Jan Bolić pisac snažne imaginacije, koji vjerno oslikava socijalnu patologiju i protagoniste s društvenog dna, kao i dvojbe svog junaka i njegove trenutke slabosti. Drugi roman o inspektoru Johnu Monroeu za ljubitelje krimića donosi još više akcijskih scena i nasilja, no Jan Bolić prema djeci i najslabijima zauzima zaštitnički stav i u katarzičnom raspletu kažnjava krivce. Roman „Štakori“ je fikcija za koju je crna kronika poslužila kao inspiracija i svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je slučajna.

Autor

Nenad Rizvanović

Nenad Rizvanović (Osijek, 1968). Završio studij hrvatskog jezika i književnost i južnoslavenske i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i doktorski studij Društvo znanja i prijenos informacija na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Književnu kritiku i prozu objavljuje od 1985.Uređivao je više novina i časopisa.Vodio je tribinu Književni petak (1997-2001).Bio je jedan od selektora Festivala alternative književnosti (FAK). Radioje kao urednik u nakladničkim kućama VBZ i Naklada Ljevak.

Bibliografija:

Trg Lava Mirskog, 2001. Hena Com

Dan i još jedan, 2003. Hena Com.

Zemlja pleše, 2006. BNZH Zagreb.

Sat pjevanja, 2009. Profil.

Valceri iz Translantanije, 2018. Buybook

Longplej, 2020. Buybook

Stvaranje čitatelja, 2020. Naklada Ljevak

 Antologije:

Fakat  (s Krunom Lokotarom), 2001. Zagreb: Celeber

Antologija hrvatske proze devedesetih (sa Seidom Serdarevićem), 2002. GradinaNori poštarjivstopajo v mesto, antologija novije hrvatske poezije (s J. Hudolinom), 2005. Društvo Apokalipsa

★★★★★

TRG SLOBODE

Nakladnik: MULTIMEDIJALNI INSTITUT

Knjiga kratke proze Nenada Rizvanovića, popraćena fotografijama Željka Stojanovića. Pogled na jedan grad i odrastanje u njemu.

“Zagledan u prostore svojega djetinjstva Nenad Rizvanović istodobno goneta vremenske taloge što su se na povlaštenim mjestima naslojili. Osječka topografija, a posebno toponimija, nudi mu raznolike pobude za emotivna prisjećanja i lucidne evokacije, a on ih znalački koristi da uobliči primjerene minijature, lirske proze melankoličnog predznaka i elegičnog tona. Album nadahnutih fotografija pretežno gornjogradskog okružja i pridravskih obala, što ih je sačinio Željko Stojanović, ponudio mu je korelative i komplemente vlastitoga viđenja. Opustjele ulice i oljuštene fasade, s tek pokojim prolaznikom, najčešće samotnikom, uvode nas u grad zaustavljenog trajanja, gotovo metafizičkih svojstava.” (Tonko Maroević)

Autor

Vuk Perišić

Vuk Perišić rođen je 24. svibnja 1962. u Rijeci gdje je završio i Pravni fakultet. 1985. objavljivao je tekstove u riječkom omladinskom glasilu “Val”. Od 1999. do 2007. radio je kao odvjetnik. U riječkim časopisima “Rival”, “Novi Kamov” i “Književna Rijeka” objavljivao je priče i eseje. 2003. riječki ICR objavio je njegov roman “Simfonije”. Surađivao je s beogradskim E-novinama, a od 2010. redovno objavljuje kolumne i eseje na Peščaniku, Jutarnjem listu te zagrebačkom T-portalu. Bavi se i prevoditeljstvom. Između ostalih preveo je knjigu Michaela Burleigha “Treći Reich – Nova povijest”. Živi i radi u Rijeci.

★★★★★

SIGNALI I SVJETIONICI

Kada povučeni i pedantni željeznički službenik Miloš Stojanović u restoranu na ljubljanskom kolodvoru u osvit Drugoga svjetskoga rata ugleda dvojicu elegantne gospode, i ne sluti da će mu jedan od njih, onaj prodornih plavih očiju, prići u kupeu vlaka koji vozi prema Beogradu preko Zagreba, u ugodnoj se konverzaciji predstaviti kaon inženjer Babić te ga zamoliti da preda jedno pismo. Godinama poslije, nakon rata, Stojanović radi na postaji Topčider, a jednoga dana pred njega dođe maršal Tito i tek u tom trenutku on shvati da je osoba sa slika i iz novina isti onaj inženjer Babić, koji će ga i ovoga puta zamoliti za uslugu, i to ne bilo kakvu, već da ode u Trst i osluhne kako Tršćani dišu usred sukoba zbog Slobodnog Teritorija.

U svom romanu “Signali i svjetionici” Vuk Perišić pripovijeda priču o jednom običnom, tzv. malom čovjeku, o njegovoj sudbini koja se sasvim slučajno ispreplela s onom Josipa Broza, o introvertu zaljubljenom u vlakove. Miloš Stojanović mirno i stoički promatra svijet oko sebe, ali upravo iz njegove perspektive možda se ponajbolje može vidjeti i razumjeti povijest. Vuk Perišić daje portret jednog vremena i ljudi u tom vremenu – onih koji su poput Tita, Kardelja i Krleže obilježili epohu, ali i onih koji su živjeli svoje živote prepune sitnih sreća i zadovoljstava poput izgradnje makete željeznice.

Autor

Zoran Žmirić

Zoran Žmirić rođen je u Rijeci 1969. godine. Član je Hrvatskog društva pisaca, a radovi su mu prevedeni na engleski, francuski, njemački, poljski, slovenski, talijanski i ukrajinski. Dosad je objavio: “Kazalište sjena” (Adamić, 2002.); “Vrijeme koje nam je pojeo Pac-Man” (Meandar, 2005.); “Blockbuster” (VBZ, 2009., AdPublik 2012., Poljska, Hena com 2018., Fabula, 2018., Ukrajina); “Riječke rock himne” (KUD Baklje, 2011.); “Snoputnik” (Hrvatsko društvo pisaca, 2014.); “Zapisano metkom” (Studio TiM, 2015., Krok 2020., Ukrajina); “Putovanje desnom hemisferom” (Hena com, 2017.); “Pacijent iz sobe 19” (Hena com, 2018., Književna radionica Rašić, 2019., Srbija, Infinito Edizioni 2021., Italija); “Kaleidoskop” (Hena com, 2019.). Dobitnik je nagrada i priznanja: “Književno pero” Hrvatskog književnog društva za knjigu godine – “Blockbuster” (2010.), Godišnje nagrade Grada Rijeke za stvaralački rad i posebna dostignuća u kulturi (2011.), CeKaPe za kratku priču (2013.), “Fran Galović” 2019. po glasovima čitatelja za roman “Pacijent iz sobe 19” (2019.).

★★★★★

HOTEL WARTBURG

U romanu “Hotel Wartburg” Zoran Žmirić pripovijeda o jednoj naizgled sasvim običnoj obitelji, nesretnoj na svoj način. Kroz tu nesreću, na koju svaka obitelj ima svoje autentično pravo, vodi nas automobilom marke Wartburg.
Wartburg iz naslova romana prostor je naknadnog obračuna s ocem, lajtmotiv koji pokreće sjećanja na ključne situacije odrastanja i sazrijevanja u kojima glavni junak razrješava neraščišćene račune s roditeljem koji je često više bio vlasnik Wartburga nego roditelj. Dvotaktni motor, koji je zbog godine proizvodnje već odavno utihnuo, zaštektat će ponovno u memoriji pripovjedača kako bi jednom zauvijek raskrstio sa svime zbog čega je njegovo paljenje zvučalo kako treba jedino kad bi otac nekamo odlazio.

Tim posljednjim paljenjem motora Wartburg je u pripovjedačevoj perspektivi napravio puni krug od teških uspomena do praštanja ocu koji to nije znao biti, ili je to bio onako kako je jedino znao i mogao. Za taj oprost Zoran Žmirić zalaže se ekonomičnim, naizgled škrtim jezikom koji pogađa točnu mjeru emocije koju mora izazvati kod čitatelja; čini to kratkim, gotovo filmskim sekvencama s dijalogom kao nosivim materijalom, prizorima koji obiluju nužnim emotivnim rezovima iz kojih progovara pravi omjer izgovorenoga i prešućenoga, gorčine i nježnosti, sjećanja i zaborava – vladajući jezikom i pričom onako kako znaju samo pisci u čiju ćemo književnost neupitno povjerovati, ne pitajući se jesu li ispisali fikciju ili fakciju.

Autorica

Marija Andrijašević

Marija Andrijašević  rođena je 1984. u Splitu. Dosad je objavila zbirku pjesama “Davide, svašta su mi radili” nagrađenu Goranom za mlade pjesnike 2007. Izabrane pjesme iz te zbirke uvrštene su u nekoliko domaćih antologija i prevedene na više stranih jezika. Magistrirala je komparativnu književnost i etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2015. Pohađala je i završila dvosemestralni program Centra za ženske studije u Zagrebu 2016. Dobitnica je književne nagrade t-portala za najbolji roman 2022. za roman “Zemlja bez sutona”.

★★★★★

 ZEMLJA BEZ SUTONA

Nakladnik: Fraktura

Biologinja, preciznije skupljačica sjemenki s ugroženih područja, Glorija Suton dolazi u posjet ocu u Split između dvaju terena. Taj će posjet neminovno biti i povratak u očev rodni kraj Vrj, zaselak Sutoni, negdje u Dalmatinskoj zagori, blizu Cetine. Tamo sreće Jadrana, prijatelja iz djetinjstva, njegovu kćer Altu, pokoju invazivnu vrstu, ali i zadatak presađivanja stabla. Svi Glorijini pokušaji da makar na trenutak živi u sadašnjosti bit će preplavljeni bršljanima sjećanja i njezinim korjenitim vezama s prošlim životom. A taj nam život s ovih stranica šiba doživljaje i osjećaje guste i miomirisne kao što je i dalmatinska vegetacija: zavodljive, bodljikave, ljepljive, i u konačnici, pod vrelinom sunca, samonikle.

Samo opasno je spasonosno, pa zato nema mjesta potencijalno ljekovitijeg da se Glorija, žena čija majka postoji samo u obiteljskim mitovima, konačno suoči i pomiri s ocem, Žarkom, da barem u sebi kaže očevoj sjeni sve ono što je ostalo neizrečeno, a što vodi razumijevanju i oprostu jer Žarko nije bio lagan čovjek. Ni život Glorije, koja se od Sutona, preko splitske Siromašne, vinula do znanstvene zvijezde. Svega toga ne bi bilo bez oca Žarka i sjemenke ljubavi koju je davno u njoj zasadio Dida. Trebalo je za tu spoznaju otkopati i mir, i pokoji dobro zatvoren grob. “Zemlja bez sutona”, prvi roman Marije Andrijašević, svojedobno nagrađene Goranom za mlade pjesnike, kao da je od mirisne smole mediteranskog drveta kojom se rana na obiteljskom deblu Sutonovih liječi, a za čitatelja lijepi. – Kruno Lokotar
Nagrada tportala za najbolji roman 2022.!

Autorica

Olja Savičević Ivančević

Olja Savičević Ivančević  rođena je 16. rujna 1974. u Splitu. pjesnikinja i spisateljica, uvrštena u mnoge domaće i međunarodne antologije poezije i proze. Knjige su joj prevedene na jedanaest svjetskih jezika te objavljene u Europi i SAD-u. Pojedinačne pjesme i priče prevedene su i objavljene na tridesetak jezika.
Piše književne kolumne, surađuje s kazalištima kao autorica dramskih tekstova, songova i adaptacija, a prema njenim pričama snimljeni su nagrađivani kratkometražni igrani filmovi (“Balavica”, “Sedam neodgovorenih poziva”, “Trešnje”). Prema priči “Pederi” iz zbirke “Nasmijati psa” (nagrada Prozak),  objavljena je grafička novela “Ljeto” (Žeželj/Paljan). Dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču te nagrade Kiklop za zbirku poezije “Kućna pravila”. Roman “Adio kauboju” nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman u Hrvatskoj 2011., kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan. Prema romanu je postavljen istoimeni kazališni komad u režiji Ivice Buljana. Dobila je nagradu Mali Marulić (dramska adaptacija “”Čudnovate zgode Šegrta Hlapića” (2013.), “Moj prijatelj Mačkodlak” (2014.) i “Som na cilome svitu” (2015.). Roman “Pjevač u noći” dobio je nagradu Libar za vajk Pulskog sajma knjige (2016.), kao i English Pen Award (2018.).
Objavila: “Bit će strašno kada ja porastem” (pjesme, 1988.), “Vječna djeca” (pjesme, 1993.), “Žensko pismo” (pjesme, 1999.), “Puzzlerojc” (pjesme, 2006.), “Nasmijati psa” (priče, 2006.), “Kućna pravila” (pjesme, 2007.), “Adio kauboju” (roman, 2010.), “Mamasafari (i ostale stvari)” (pjesme, 2012.), “Pjevač u noći” (roman, 2016.), “Šporki Špiro i Neposlušna Tonka” (slikovnica, u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem, 2017.), “Adrijana se vratila” (slikovnica u suradnji s Imeldom Ramović, 2019.), “Sami na cilome svitu” (ilustrirana priča za djecu u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem, 2020.), “Divlje i tvoje” (pjesme, 2020.), “Ljeta s Marijom” (roman, 2022.)

★★★★★

LJETA S MARIJOM

U neimenovanom dalmatinskom gradiću u staroj kamenoj kući stotinu godina sjećanja prenose žene koje sve nose ime Marija ili neku od inačica tog imena – Mare, Marijola, Maša, Mara… U nizu epizoda, prije svega ljeti, pred nama se kao u kaleidoskopu otvaraju slike povijesti i promjena, prvih menstruacija, ratnih godina, zaljubljivanja, prijateljevanja, obiteljskih okupljanja, radosti, tragedija, putovanja, nerazumijevanja… Ova velika ženska povijest naših obitelji pokazuje snagu ženskoga, moć i nemoć u patrijarhalnom svijetu, odrastanje i starenje, dolaske i odlaske, brakove i prevare, ali nadasve ljubav koja se kroz generacije žena grana i raste poput nepokorenog stabla bugenvilije uz obiteljsku kuću u dalmatinskom gradiću.
Sve supruge, majke, djevojke, kćeri, bake, unuke, sve žene predaka i sadašnjosti u moćnome romanu “Ljeta s Marijom” postaju ne samo Marije jedne konkretne obitelji već i obitelji općenito. Olja Savičević Ivančević ispisala je suptilnu posvetu i snažan krik žena, sustavno prešućivanih i zanemarivanih, koje su bolji dio naših porodica i života. “Ljeta s Marijom” nezaboravno su štivo i rodoslovno stablo svake familije naših krajeva, ono stablo koje živi i opstaje u svakom vremenu i nevremenu.

★★★★★

STANDARDAN ŽIVOT

“Standardan život” jedna je knjiga koja donosi pjesme u prozi dviju autorica, Olje Savičević Ivančević i Saške Rojc (što je Oljin dugogodišnji heteronim), sačinjena od Saškinog “Puzzlerojca” (2005.) te dviju Oljinih zbirki “Kućna pravila” (2006.) i “Mamasafari (i ostale stvari)” (2012.). Ako pak govorimo o opusu autorice, on je sve samo ne standardan, neki reci koje ćete naći u ovoj knjizi već su postali refreni, a neke pjesme postale su himne i “evergreeni”. Oljina tema jest velik skup svakodnevnih motiva iz (ne)običnog života od kojih ona pravi dragocjenosti. Ove pjesme govore o ljubavi i o smrti, o strasti, strahu i o hrabrosti i moralnim izborima, o svemu onome s čim smo se u svojim standardnim životima sreli i opet ćemo, samo ovaj put malo promijenjeni, obogaćeni za finu i prodornu pjesničku artikulaciju. – Kruno Lokotar

Autorica

Magdalena Blažević

Magdalena Blažević  rođena je i odrasla u Žepču. Diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost. Kratke priče su joj objavljene u književnim časopisima i na književnim portalima: “Balkanski književni glasnik”, “Riječi”, “Život”,” Ajfelov most”, “Strane”, “Astronaut” itd. Neke od njih prevedene su na engleski, ruski i makedonski jezik. Dobitnica je nekoliko nagrada za najbolju priču. Živi i radi u Mostaru.

★★★★★

U KASNO LJETO

Kada vihor rata zahvati pitoreskno bosansko selo, on će pomesti i raznijeti cijeli svijet djetinjstva dviju djevojčica Ivane i Dunje i njihovih obitelji. Od bezbrižnih igara, nevinih djevojačkih snova i velikih maštanja neće ostati ništa, jer smrt će u napadu neprijateljske vojne jedinice jednu od njih, Ivanu, ostaviti u dobi mladosti, u vremenu kada je imala samo četrnaest godina.
U kasno ljeto moćan je roman u kojem Magdalena Blažević o jakim emocijama, o stanjima koja zauvijek obilježavaju čovjeka piše iz perspektive ubijene djevojčice stvarajući univerzalnu priču koja nadilazi Žepče i okolna sela, rijeku Bosnu i vrijeme u kojem je roman smješten te postaje univerzalna himna protiv ratovanja i ubojstava. Magdalena Blažević poput Agote Kristof ili Ingeborg Bachmann stvara svijet satkan od emocija koje kipte ispod savršeno preciznih i jasnih rečenica. “U kasno ljeto” roman je koji se čita polako jer njegovi strahovi, patnje, snaga, nadanja i tuga izviru iz svake riječi, čime se Magdalena Blažević svrstava u najbolje današnje spisateljske glasove.

★★★★★

SVETKOVINA

Rijetko se pojavi pripovjedač – u ovom slučaju pripovjedačica – s moćnim, snažnim glasom kakav ima Magdalena Blažević. Njezine kratke priče natopljene su bremenom boli, tuge, čemera i ženske perspective. One dolaze iz srca tamnog vilajeta, no bez ikakve sumnje pripovijedaju univerzalno žensko iskustvo. Djevojke i žene u mikrokozmosu Svetkovine junakinje su i žrtve, one su te koje stvaraju svijet, bez njih ništa nije moguće, ali jednako tako one ne mogu svoj svijet obraniti pred muškim nasiljem, ratobornošću, primitivizmom. Žene Magdalene Blažević i djevice su i vještice, one su te koje omogućuju da se svijet rađa i stvara, da se održava, ali i da se urušava.

U prvijencu “Svetkovina” autorica je brižno probrala dvadeset pet priča, koje kroz različita, prije svega ženska, iskustva govore o međuljudskim odnosima, o obiteljskim tajnama, o smrti, o rijeci koja odnosi živote, o ludilu, seksualnosti i putenosti. Stilski izbrušene i filigranski precizne, ove priče ulaze u zakutke čovjekovih misli, one dijelove koje kontrolira id, bez kojih nema vrhunske umjetnosti. “Svetkovina” je niska opala: Magdalena Blažević uspijeva u svakoj priči iznova, poput toga dragoga kamena, pokazati sve boje spektra, a ne samo dominantnu crnu.

Prevoditeljica

Željka Černok

Željka Černok diplomirala je engleski i švedski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prevela je više od sedamdeset knjiga sa švedskog i norveškog jezika, među ostalima djela Tove Jansson, Stiega Larssona, Frodea Gryttena, Hjalmara Söderberga, Linn Ullmann, Ingmara Bergmana itd. Za Treći program Hrvatskoga radija prevodi poeziju, piše osvrte o švedskoj književnosti i recenzira berlinsku kazališnu scenu. Godine 2022. dobila je nagradu Švedske akademije za svoj prevodilački rad

★★★★★

ČUDAKINJA

Dobitnik Eisnerove nagrade 2021. za najbolji strip preveden na engleski jezik

Moa je mlada umjetnica u krizi. Muče je panični napadi i opća pasivnost. Na Tinderu upoznaje starijeg muškarca, poznatu medijsku osobu. Nakon čudnog izlaska s njim, ona ga odluči ignorirati, ali na kraju ipak prihvaća njegovu ponudu da postane njezin financijski i emocionalni „pokrovitelj“. No, ta podrška uskoro poprima manipulativni ton, a Moa postupno otkriva da je njezin potencijalni spasitelj mnogo uvrnutiji i jeziviji nego što je prvotno mislila… 

„Čudakinja“, debitantski strip švedske umjetnice Moe Romanove, postigao je izniman svjetski uspjeh. Nagrađen je uglednom Eisnerovom nagradom 2021. godine, a dosad je preveden na desetak jezika. Umjetničin gotovo nadrealistički crtež i začuđujuće proporcije glavne junakinje ocrtavaju i njezino nesnalaženje u današnjem kompleksnom i bešćutnom svijetu te pružaju gotovo opipljiv osjećaj tjeskobe, „nezgrapnosti“ i nepripadanja. Strip odiše retro-stilom iz 80‑ih, ali crtež i tekst istodobno savršeno opisuju sadašnji trenutak i bez cenzure progovaraju o problemima mladih s mentalnim zdravljem, nejednakoj dinamici u odnosima, celebrity-kulturi i traženju svog autentičnog puta usred svega toga.