vedrana.radic

Iz medija o vRIsak festivalu

Please follow and like us:

Otvoren 14. Vrisak, dobitnik V.B.Z.-ove Nagrade za najbolji neobjavljeni roman Ivica Prtenjača

Image
 U nedjelju, 12. rujna na svečanom otvorenju 14. Vriska – riječkog sajma knjiga i festivala autora u Perivoju Guvernerove palače – Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka, proglašen je dobitnik Nagrade za najbolji neobjavljeni roman. Nagradu je za rukopis pod nazivom „Jedno proljeće“ dobio književnik Ivica Prtenjača, kojem je ovo drugi put da je osvojio prestižnu V.B.Z.-ovu nagradu. Prvi je puta osvojio 2014. godine za višestruko nagrađivani roman „Brdo.“
U konkurenciji od čak 142 žanrovski i tematski doista raznorodna rukopisa, koliko ih je ove godine prispjelo na natječaj, žiriju u sastavu Jagna Pogačnik, Strahimir Primorac, Mile Stojić, Drago Glamuzina i Vanja Kulaš bilo je izuzetno teško odabrati najbolji, no zbog unikatnog pristupa proznom promišljanju i stilske rafiniranosti jednoglasno je odabrao upravo ovaj, roman o bolesti i konačnosti koji međutim pulsira od emocije i živosti, konačno – od radosti življenja.

Žiri je u obrazloženju istaknuo da je forte nagrađenog romana, u čijem su centru majka, otac i sin, koji u mnogim svojim segmentima mapira grad Rijeku i tamošnje radništvo, uz autorsku snagu i zrelost, svojevrstan lirski minimalizam – preciznost meke rečenice, kao i raskošan jezik kojim se istodobno zauzdava i oslobađa njegova bogata osjećajnost.

Nagrađeni rukopis izlazi iz tiska pod naslovom „Sine, idemo kući“ te se od 12. rujna može pronaći u knjižarama i u V.B.Z.-ovoj web knjižari.

Nagradu za Najbolji neobjavljeni roman 2002. godine utemeljuje direktor i osnivač V.B.Z.-a Boško Zatezalo, kao književnu nagradu s najvećim nagradnim fondom u Hrvatskoj, što ona ostaje i do današnjeg dana. Specifičnost ove nagrade jest da se dodjeljuje najboljem neobjavljenom romanu iz cijele regije, a rukopisi se šalju na natječaj anonimno, pod šifrom. Nagrada se sastoji od objavljivanja pobjedničkog romana i novčanog iznosa od 100.000 kuna bruto.

V.B.Z. pokušava osigurati pobjedničkim romanima i prijevode na velike jezike pa su dosadašnji romani „Katarina, Velika i Mala“ Olje Knežević i „Divljakuša“ Marine Šur Puhlovski objavljeni i na engleskom jeziku, „Brdo“ Ivice Prtenjače objavljeno je na njemačkom, a nedavno je izašlo i englesko izdanje romana “Specijalna potreba” Lade Vukić.   Festivalski program – ponedjeljak 13. rujna
14. Vrisak nastavlja s festivalskim programom, u kojem do kraja tjedna donosi preko 40 književnih programa, promocija okruglih stolova i radionica

U ponedjeljak, 13. rujna V.B.Z. službeno otvara svoju drugu knjižaru u Rijeci u Krešimirovoj 28 pa od 11:00 autorice i autori, gošće ovogodišnjeg Vriska, potpisuju primjerke knjiga koje se mogu nabaviti u knjižari po sajamskim cijenama. U okviru programa „Na margini“ u 12:00 Ivica Prtenjača i Lada Vukić razgovaraju sa prevoditeljima svojim romana, Klausom Detlef Olofom i Christinom Pribichevich-Zorić uz moderaciju Marka Pogačara, a u 13:00 Desk Kreativne Europe organizira Kreativni kutak za profesionalce, u kojem informira sve zainteresirane o projektima i mogućnostima njihove realizacije u sklopu Kreativne Europe.

U popodnevnim i večernjim satima Vrisak donosi četiri sjajna književna programa u riječkom Exportdrvu, koja će se moći pratiti uživo i na Facebook stranici festivala te Youtube kanalu V,B.Z.-a.
U 18:00 Rajko Grlić i Nikola Petković razgovaraju o knjizi „Sjećanja i neobjavljene priče“ (V.B.Z.) Eve Grlić, intimnom svjedočanstvu jednog vremena, a u 19:00, prevoditeljica Lea Kovács i pjesnik Marko Pogačar razgovaraju s velikim marokansko-francuskim pjesnikom Abdellatifom Laâbijem o antologijskom izboru njegove poezije u novoj knjizi „Stablo pjesama“ (V.B.Z.).
U 20:00 Ivana Bodrožić razgovara s Vedranom Rudan o njenoj knjizi kolumni „Puding o vanilije“ (V.B.Z.), još jednom beskompromisnom naslovu koji precizno secira našu svakodnevicu, dok drugu festivalsku večer zatvara promocija romana „Ja sam“ (Buybook), na kojoj autor Damir Uzunović i Jagna Pogačnik predstavljaju ovo iznimno emotivno djelo.

Treći dan Vriska, utorak, 14. rujna započinje u 17:00 u Exportdrvu promocijom romana „Magnetno drvo“ V.B.Z.-ove biblioteke „Na margini“ u prijevodu Lee Kovács. Roman je dobitnik Nagrade Europske unije za književnost, a nazivaju ga „knjigom mađarskog #metoo pokreta“.
U 18:00 Mile Stojić razgovara s Markom Pogačarom o svojoj novoj pjesničkoj knjizi „Sabrane pjesme“ (V.B.Z.), u kojoj prikazuje život i snove, poraz i gubljenje zavičaja jednog naraštaja, jednog grada, jedne epohe, dok u 19:00 Dragan Velikić i Branko Čegec predstavljaju Velikićev roman „Adresa“, svojevrstan dosje grada Beograda, tragičara suvremene povijesti.
Večernji dio programa rezerviran je za dva značajna prozna glasa: u 20:00 Đurđica Čilić moderira razgovor sa Semezdinom Mehmedinovićem. Njegova knjiga „Ovo vrijeme sada“ knjiga je potrage, sjećanja i osjećaja, knjiga u kojoj se vrhunska proza i poezija spajaju u neodvojivo jedno. U 21:00 Saša Ilić i Ivana Bodrožić predstavljaju jedan od najhvaljenijih i najčitanijih domaćih romana objavljenih u 2020. godini: knjiga „Sinovi, kćeri“ Ivane Bodrožić donosi priču o zaključanosti; onoj društvenoj, obiteljskoj i intimnoj kroz perspektivu sina, kćeri i majke.

* Svi programi 14. Vriska su besplatni i slobodni, a organizatori osiguravaju pridržavanje epidemioloških mjera. U zatvorenim prostorima preporučuje se nošenje medicinske maske.   *
Vrisak se održava pod pokroviteljstvom Grada Rijeke, Ministarstva kulture Republike Hrvatske, programa Kreativna Europa Europske komisije, Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, Tradukija i Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore.


Medijski pokrovitelji su HRT, HINA, Novi list, 24sata, Express, Večernji list, Kanal Ri, Radio Rijeka, Radio Korzo, Moderna vremena, Tportal, Moja Rijeka i Radio Istra.


Vidimo se na Vrisku, a za sve one koji ne budu u blizini Rijeke, osigurali smo prijenos uživo na našim mrežnim stranicama, V.B.Z.-ovom YouTube kanala i Facebook stranici te putem portala 24sata i Moja Rijeka.

Vidimo se na 14. Vrisku! Program festivala. Facebook Instagram   Za sve dodatne informacije slobodno se javite na [email protected] ili na 091 3110 440.  
Image
Please follow and like us:

Rajko Grlić

Rajko Grlić

Autor

Rajko Grlić

Rajko Grlić, rođen u Zagrebu, 1947. godine, hrvatski je filmski redatelj, scenarist i producent, američki i slovenski sveučilišni profesor filmske režije.

Otac mu je bio hrvatski filozof Danko Grlić, a majka novinarka i spisateljica Eva Grlić (r. Izrael).

Maturirao je gimnaziju 1966. u Zagrebu i iste jeseni upisao Filozofski fakultet u Zagrebu. Godinu dana kasnije upisao je studij režije na prestižnomu Filmskom fakultetu u Pragu, te je magistrirao 1971. u klasi oscarovca Elmara Klosa polusatnim filmom Predgovor koji je režirao po vlastitom scenariju. Bio je uključen u aktivnosti Praškog proljeća 1968., te je bio član studentskoga Štrajkačkog odbora FAMU koji je prosvjedovao protiv sovjetske okupacije Čehoslovačke. U akademskoj 1984./1985. godini iskoristio je stipendiju Soroseva fonda kao gost Filmskog odsjeka Sveučilišta Columbia u New Yorku. Stipendiju Gostujući umjetnik Fulbrightova programa za filmsko usavršavanje iskoristio je, nakon višegodišnjeg odgađanja, u akademskoj godini 1991./1992. na Odsjeku za film i televiziju Sveučilita Kalifornije u Los Angelesu (UCLA).

★★★★★

Eva Grlić – Sjećanja i neobjavljene priče

Sjećanja Eve Grlić važna su knjiga za ovu zemlju i razumijevanje svega što se u njoj dogodilo, i to ne samo u dvadesetom stoljeću nego i danas.

Eva Grlić rođena je u židovskoj obitelji u Budimpešti. Odrasla je u Sarajevu dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća. Od 1938. živjela je u Zagrebu. Preživjela je progone u NDH, sudjelovala u partizanskom pokretu, da bi nakon rata završila na Golom otoku.

Njezin identitet i jedinstvena sudbina utjecali su na njezin širok svjetonazor. Bili su izvrsno polazište da u svojim Sjećanjima, iz unutarnje i vanjske perspektive, analizira i pripovijeda o razdoblju od prve Jugoslavije i NDH do socijalizma i 90-ih.

Sjećanja su svojevrstan osobni dnevnik, ali i dnevnik jednog prostora i vremena. U njemu je hrabro, direktno i duhovito opisala uspomene na svoje djetinjstvo. Tu su i djevojačke godine, sudjelovanje u radničkom pokretu i strahote za vrijeme NDH, boravak u partizanima. Opisuje stravično golootočko iskustvo, rad u socijalističkim tvornicama i novinama te druženja s intelektualcima iz područja cijele bivše države i Europe. Iskustva su to u kojima je sudjelovala zajedno sa suprugom, istaknutim filozofom Dankom Grlićem.

Sjećanja su dosad objavljena na hrvatskom, mađarskom i talijanskom jeziku. Novo izdanje, osim vrijednim obiteljskim fotografijama, upotpunjeno je i dosad neobjavljenim autobiografskim pričama. U njima,  nadovezujući se na Sjećanja, piše o sudbinama članova obitelji, prijateljicama, Korčulanskoj filozofskoj školi i putovanjima, ali i buđenju nacionalizama na ovim prostorima. U njima otkriva kako je događaje i pojave 90-ih vidjela ona, koja je živjela u skladu s načelima humanosti, solidarnosti i antifašizma.

Sjećanja i neobjavljene priče
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Please follow and like us:

Vladimir Arsenić

Vladimir Arsenić

Autor

Vladimir Arsenić

Vladimir Arsenić je rođen u Beogradu 1972. godine. Opću književnost s teorijom književnosti diplomirao u Beogradu 1997. godine, a magistrirao komparativnu književnost na Telavivskom fakultetu 2005. godine tezom o Danilu Kišu. Redovni je suradnik internet portala versopolis.com i booksa.hr.

Tekstove objavljivao za Danas, e-novine.com, xxzmagazin.com, Beton, Quorum, Polja, Fokalizator, Peščanik, proletter.me. Bio mentor na projektu Criticize this! Sa Srđanom Srdićem, od 2014. godine vodi Radionicu kreativnog pisanja Hila u Knjigodromu, Topolska 18, Beograd. Stalni je suradnik susreta Cum grano salis u Tuzli, festivala Literitorija u Podgorici i Festivala europske kratke priče u Zagrebu. Bio je član redakcije ulcinjskog časopisa Plima, a sada je član redakcije časopisa Fokalizator. Sa Rolandom Orčikom uredio je Antologiju mlađe srpske književnosti na mađarskom.

Prevodi sa engleskog i hebrejskog, a dio njegovih tekstova dostupan je na engleskom, albanskom i slovenskom jeziku. 2019. godine objavio knjigu izabranih tekstova o crnogorskoj književnosti Etike pripovedanja (Podgorica: Fokalizator).

Sa prijateljima uređuje književni časopis Ulaznica koji izlazi u Zrenjaninu i već 12 godina vodi istoimeni regionalni književni natječaj. Urednik je u izdavačkoj kući Partizanska knjiga, koju je osnovao zajedno sa Srđanom Srdićem.

Član je PEN BiH. Podržava Tottenham Hotspur FC.

★★★★★

Arbitri i modeli

Knjigama Borisa Postnikova Postjugoslavenska književnost i Saše Ćirića Ne uzimaj me u usta Sandorf je već uspostavio seriju objavljenih zbirki književnih kritika. Knjiga Vladimira Arsenića Arbitri i modeli nastavak je te serije, za razdoblje koje ne pokrivaju prethodne dvije knjige.
Vladimira Arsenića nije potrebno posebno predstavljati nikome tko iole prati književno polje. Taj vrijedni vojvođanski književni kritičar, pisac i urednik, svojim dosadašnjim radom ostavio je snažan utjecaj ne samo u hrvatskom, na koje se odnose kritike u ovoj knjizi, već i u čitavom postjugoslavenskom književnom polju.

‘Nikada nisam želeo da budem kritičar, posebno ne kada sam završio studije. Nekako se sve desilo spontano, igrom slučaja, gomilom srećnih okolnosti. Pre nego što sam objavio prvi tekst već je postojao Beton i klima u kritici se menjala, sporo ali sigurno. Nisam, dakle, došao niotkuda, niti sam napravio bilo kakav revolucionarni, kopernikanski zaokret. Ono što me učinilo važnim jeste trajanje i upornost. To istovremeno opterećuje i obavezuje. Ali shvatam da bez toga nema ničeg. Sve što na Balkanu traje manje-više nepromenjeno duže od pet godina veliki je poduhvat. Ovde su stvari kratkoročne, a i pamćenje nam je takvo. Samo je taština ogromna. Nje se treba lišavati.’

Arbitri i modeli
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Please follow and like us:

Tatjana Gromača

Tatjana Gromača

Autor

Tatjana Gromača

Tatjana Gromača rođena je 1971. u Sisku, gdje je završila osnovnu školu i opću gimnaziju, smjer kultura i umjetnost. Od 1990. do 2000. živjela je u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala komparativnu književnost i filozofiju, predavala filozofiju u srednjoj školi te pisala i objavljivala u književnim časopisima. Prva joj je knjiga pjesama Nešto nije u redu?, Meandar, Zagreb, izašla 2000. Iste godine preselila se u Istru i počela raditi za danas legendarni splitski tjednik Feral Tribune, gdje je ostala do gašenja novina 2009., pišući autorske reportaže, oglede o knjigama i tekstove s područja umjetnosti, kulture, društva itd. Izbor reportažnih zapisa iz Ferala objavila je u knjizi Bijele vrane–Priče iz Istre.Godine 2004. objavila je kratki roman Crnac. Po tekstu knjige Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci postavilo je 2009. godine predstavu u režiji slovenskog režisera Tomija Janežića, koja je dobila nekoliko godišnjih kazališnih nagrada u Hrvatskoj.


Godine 2012. objavila je roman Božanska dječica, Fraktura, Zagreb. Ta je knjiga dobila godišnju Nagradu Vladimir Nazor za književnost te nagradu Jutarnjeg lista za roman godine.
Njene su knjige prevedene na brojne jezike (njemački, češki, poljski, slovenski, bugarski i makedonski) te je dobitnica nekoliko stipendija, između ostalih stipendije Berlinske akademije umjetnosti za književni rad.


Od 2009. zaposlena je u riječkome Novom listu, gdje se bavi o temama koje ju oduvijek zaokupljaju te povremeno piše kulturne kolumne. Živi u Puli sa suprugom Radenkom Vadanjelom, također piscem, i kćeri Martom.


Prozna knjiga Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti dovršena je uz pomoć tromjesečne stipendije za potporu književnog stvaralaštva koju dodjeljuje Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

★★★★★

Početnica za luđake

Pisanjem se ne oslobađa tek ona skrivena moć ogoljavanja ljudske duše, već se otvara prostor mišljenja kao traumatski okvir svijesti o nepoznatom i nestalom čovjeku. Vrijeme u kojem književnost još uvijek traje kao svjedočanstvo egzistencijalnog nemira upravo je gotovo istovjetno s paradoksom nestajanja smisla pojedinca u narcističkome društvu spektakla. Tatjana Gromača u fragmentima ove knjige refleksivne i eksperimentalne proze uspostavlja gustu mrežu usporednih značenja iz formi ispovijedi i imaginarnih dijaloga subjekta s drugom stranom vlastite suvišnosti. Kada jezik postaje jedinim spasonosnim bijegom iz svijeta kao arhipelaga konstruktivnog ludila, sam život poprima auru svečane propasti. – Žarko Paić

Početnica za luđake
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Please follow and like us:

Velid Đekić

Velid Đekić

Autor

Velid Đekić

Velid Đekić (1960) bio je dijelom pokretačkog kruga časopisa Quorum, također urednik u časopisu Rival. Književno-kritičke napise i kulturološke tekstove objavljuje u časopisnoj periodici (Quorum, Dometi, Republika, Istra, Fluminensia, Književna Rijeka itd.), također u dnevnom i sličnom tisku (Novi list, Vjesnik, Danas, Vijenac, Oko, Polet, Nedjeljna Dalmacija, Il Piccolo i drugo).

Tematski raznolikih interesa, autorski potpisuje sljedeće naslove: Bibliografija časopisa Dometi 1968 -1983 (1984), Bakar (1996 i 1997), Kvarnerski triptih (1997 i 2001), KUD Baklje: 20 godina plamena (2001), Riječka luka (koautorstvo, 2001), Kozala (koautorstvo, 2002). Pokretač je zavičajne biblioteke Riječka slikovnica, u kojoj je objavio naslove: Trsatski zmaj (1994), Nepresušan vrč (2000), Crni Moro (2000), Mala papalina (2001) i Povratak Trsatskog zmaja (2002).

Autor je izložbi i/ili kataloga: 120 godina prerade nafte u Rijeci (2003), Povijesni dokumenti (2003), Muzejski vremeplov (2003), Crude Oil Processing in Rijeka 1882 – 2004 (2004), Prerada nafte u Rijeci 1882. – 2005. (2005), Bitka za Urinj (2005), Flagusova rukavica (2006), Volite li Rijeku? (2006), 91. decibel – vodič rock`n`roll Rijekom (2009), Rijeka nikad ista (2011) i RED! RIVER! ROCK! – riječka rock scena 60-ih (2013).

★★★★★

Zvali su me industrijska

Senzacionalna i vrijedna knjiga Velida Đekića „Zvali su me Industrijska“, biografski je hod riječkom Baračevom ulicom dug tri stoljeća.

To je prva je knjiga napisana o nekoj riječkoj ulici, a njene su stranice posvećene jednoj od najvažnijih prometnica u riječkoj povijesti.

Njezina transformacija fascinantna je. Kreće od 17. stoljeća i tadašnjih vinograda, mlinova i maslinika, kojima su se pridružila ladanjska zdanja uz more bolje stojećih Riječana. Okidač za nešto drugo stigao je s prvim pogonom riječke Šećerane 1750. godine, a knjiga donosi njegovo otkriće na današnjem terenu Rafinerije nafte, uključujući sačuvanu prvu upravnu palaču Šećerane. Ulica je time postala kolijevka riječke industrije.
Posljedično i zapadna industrijska zona, s brojnim tvorničkim pogonima koji su u 19. i 20. stoljeću obilježili njenu sudbinu i sudbinu grada. Nije sve ostalo u industriji. Ulica je rodno mjesto najvećega riječkog umjetnika 20. stoljeća, uz nju je poletio prvi riječki pilot, tu je odigrana prva nogometna utakmica na tlu Hrvatske. Njome je vozio prvi električni tramvaj u nas, a naftaški pogon ušetao je u priču o američkom strip-heroju Purple manu, s kojim je posla imao Dardevil.

Snažno oslonjen na arhivske izvore, Đekić piše stilom koji upućuje na osobnu priču, tragom podatka da je u tu ulicu dolazio skoro svakodnevno 30 godina. To ga je učinilo za nju nestandardno vezanim. „Nije to bio posljedak isključivo osobne senzibilnosti“, kaže on u predgovoru. „ Ulica mi je od prvih koraka pločnikom nudila dojmljive pripovijesti, zapravo otvoreno vukla za rukav da poslušam što ima kazati, samo je trebalo prepoznati njene tihe, a uporne, guste, moćno aromatične signale. Dok se nije dogodilo.“

S knjigom u rukama, sada možemo i pročitati što se dogodilo. Izdanje je bogato ilustrirano fotografijama. Završne stranice pripadaju opsežnoj kronologiji važnijih događaja u ulici tijekom tri stoljeća postojanja, uključujući doba kada su je nazivali Cesta za Ponsal.

Zvali su me industrijska

Please follow and like us:

Dragan Velikić

Dragan Velikić

Autor

Dragan Velikić

Dragan Velikić rođen je 1953. u Beogradu. Diplomirao je opću književnost s  teorijom književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu. Od 1994. do 1999. godine bio je urednik izdavačke djelatnosti Radija B 92. Pisao je kolumne za NIN, Vreme, Danas, Reporter i Status. Od lipnja 2005. do studenoga 2009. bio je ambasador Republike Srbije u Austriji. Živi u Beogradu kao slobodni književnik.

Romani: Via Pula (1988 – Nagrada Miloš Crnjanski), Astragan (1991), Hamsin 51 (1993), Severni zid (1995 – stipendija Fonda Borislav Pekić), Danteov trg (1997), Slučaj Bremen (2001),Dosije Domaševski (2003), Ruski prozor (2007 – NIN-ova nagrada za najbolji roman godine, Nagrada Meša Selimović za najbolju knjigu godine, Srednjoeuropska nagrada za književnost), Bonavia (2012), Islednik (2015 – NIN-ova nagrada za najbolji roman godine, Nagrada Kočićevo pero, Vitalova nagrada, Nagrada Kočićeva knjiga), Adresa (2019).

Knjige priča: Pogrešan pokret (1983), Staklena bašta (1985), Beograd i druge priče (2009).

Knjige eseja: YU-tlantida (1993), Deponija (1994), Stanje stvari (1998), Pseća pošta (2006), O piscima i gradovima (2010), Bratstvo po mrlji (2018), Doktori barona Minhauzena (2019).

Knjiga izabranih intervjua: 39,5 (2010).

Monografije: Pula – grad interval (2014) – u koautorstvu sa fotografom Igorom Zirojevićem i povjesničarkom umjetnosti Paolom Orlić, Theatron Istria (2020)‒ u koautorstvu sa fotografom Igorom Zirojevićem.

Duodrama Montevideo (2015)

Knjige Dragana Velikića prevedene su na osamnaest europskih jezika, na arapski i farsi u šezdeset i pet stranih izdanja. Zastupljen je u domaćim i inzemnim antologijama.

Dobitnik je nagrade Instituta za Dunav i Srednju Europu iz Beča (2008), Nagrade grada Budimpešte (2013), nagrade „Podrum Radovanović“ za životno djelo (2016) i Europske nagrade Vilenica (2019).

Počasni je član mađarske Akademije umjetnosti i književnosti Széchenyi.

★★★★★

Astragan

Astragan je uzbudljiv filmični roman o političkoj i seksualnoj obmani koja se odvija između Beograda i jadranske obale. Inteligencija kojom Velikić razotkriva kič, kao i citati i aforizmi koji su znalački ucijepljeni u priču sugeriraju da je učio od Kundere, iako je Velikić po svemu dinamičan i samosvojan talent. (…)

Fabula je naoko jednostavna, glavni junak, stjecajem okolnosti mijenja vlastiti identitet, ulazi u galaksiju misterioznog udruženja hodača, ljubitelja maslačaka i drugog bilja, Aphake – što je zapravo paravan za međunarodnu špijunsku organizaciju u kojoj se podaci dostavljaju iz cijelog svijeta pod šifrom botaničkih izvještaja – i, naravno, nestaje iz nje i svog romanesknog života.

Velikić se ironično poziva na Chandlera i Hammetta. Kao i neki od Le Carreovih junaka, Velikićev Marko Delić gradi svoj novi identitet istovremeno stvarajući vlastitu novu prošlost i pripremajući se za buduću špijunsku karijeru. (…)

Priča o životu Marka Delića postaje u neku ruku tek izlika da meandarski lutamo kroz vrijeme i prostor. I vrijeme i prostor uvijek se nastoje jasno označiti, baš kao i protagonisti na koje glavni lik nailazi, pa stoga izmišljeno i realno postaju podjednako prihvatljive kategorije.

Astragan
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Please follow and like us:

Lukas Nola

Lukas Nola

Autor

Lukas Nola

Lukas Nola (Zagreb, 31. ožujka 1964.), hrvatski filmski redatelj i scenarist.

Filmografija:

Dok nitko ne gleda (TV film, 1992.)

Svaki put kad se rastajemo (TV film, 1994.)

Rusko meso (1997.)

Nebo, sateliti (2000.)

Sami (2001.)

Ne pitaj kako! (TV film, 2006.)

Pravo čudo (2007.)

Šuti (2013.)

U izdanju Vuković & Runjiće 2021. godine izašla mu je prva zbirka poezije Bilo je dobro, bilo je toplo.

★★★★★

Bilo je dobro, bilo je toplo

“Sve što sam pisao, a pišem oduvijek, uglavnom bi se na koncu realiziralo u drugom mediju – u predstavi ili filmu – tako da nikad nisam razmišljao o tome kao nečem konačnom. Pripovijetke, osim rijetkih kojih još imam doma, također su bile skice za karaktere ili epizode nečega što se tamo pojavljivalo i zapravo su jedino ostale – pjesme, pa me zato i sama ta riječ objavljivanje ispunjava nervozom iako sam tijekom godina naviknut na javnu percepciju onog što sam napravio […] ” —L. Nola, ACA
Report 2020

bilo je dobro bilo je toplo
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Please follow and like us:

Lada Franić

Lada Franić

Autor

Lada Franić

Lada Franić (1964., Vrgorac) završila je Filozofski fakultet u Zagrebu, radi kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti u osnovnoj školi.

Piše za djecu, aktivna je u poticanju čitanja najmlađih u sklopu projekta Odgojimo čitatelja. Objavila je slikovnice Vila Latica i Poziv brezi iz daleka svijeta.

★★★★★

Jakov zna sve

Jakov zna sve je neobična slikovnica zato što nema početak ni kraj; potiče na prijateljstvo, a ne nudi savjete za zadržavanje prijatelja. Potiče na druženje, a ne nudi rješenja za ugodno druženje i igre. Naslov nam govori o sveznanju, a svima je znano da to ne postoji! Jakov traži da čitatelji sami dokuče rješenja. Jakov nudi čitateljima aktivnost da stvore svoju slikovnicu o njemu i zataknu je u džep na kraju slikovnice.

Jakov je slikovnica s džepom koja traži sretniji kraj i dobre prijatelje. Ne boj se! Zatakni u džep lijepe želje, dobrotu i zrno hrabrosti! I kreni! Čitaj, maštaj, druži se! Snovi se ostvaruju ako se trudiš – jer nitko ne zna sve, pa ni Jakov!

Jakov sve zna Lada Franić
Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Please follow and like us:

Damir Uzunović

Damir Uzunović

Autor

Damir Uzunović

Damir Uzunović, rođen 1965. u Sarajevu. Suosnivač je, zajedno sa Goranom Samardžićem, knjižare i izdavačke kuće Buybook. Poezija i proza mu je objavljivana na engleskom, francuskom, turskom i slovenskom jeziku. Živi i radi u Sarajevu.

Djela: Kesten, zbirka priča (Dani, 1996.), Brod s talismanom, zbirka poezije (Veselin Masleša, 1992.), Mađioničar, zbirka poezije (Svjetlost, 1995.), Ljudi i ptice, zbirka poezije (Space Production, 2005.). Nagrade: Druga nagrada FOD BiH za knjigu priča Kesten; prva nagrada Večernjih novina za priču Doruša; druga nagrada NiP Ljiljan za priču San jednog Franjevca.

★★★★★

Ja sam

„Ja sam… raste i sazrijeva skupa sa svojim pripovjedačem, i od kraćih štikleca iz djetinjstva, preko uvjerljivih mladalačkih epizoda, prerasta u remek-djelo zrelog pisca, njegove poetike, svjetonazora i posvemašnjeg prelijevanja vlastitog ‘ja’ s onim ‘ja’ koje je izgovoreno na kraju života. Ja sam je rasplesan, veličanstven i dirljiv roman u kojem Uzunović doslovno emotivno ubija čitatelja.“ Jagna Pogačnik, Best Book

Više o knjizi i autoru možete saznati na sljedećem linku.

Please follow and like us: