lidija.krvaric

Barbara Yelin

Autor

Barbara Yelin

Barbara Yelin rođena je u Münchenu 1977. godine. Završila je studij primijenjenih umjetnosti na Sveučilištu u Hamburgu. Kao autorica stripa najprije je počela djelovati u Francuskoj. U domovini je postala poznata 2010. godine, nakon objavljivanja grafičkog romana „Gift“. Njezin grafički roman „Irmina“ objavljen je 2014. istodobno u Francuskoj i Njemačkoj, uz mnoge pohvale i nagrade, među kojima su Bavarska nagrada za književno ostvarenje 2015. godine i nagrada PENG za najbolji njemački grafički roman. U suradnji s piscem Thomasom von Steinaeckerom 2017. godine objavila je grafički roman „Der Sommer ihres Lebens“ koji je privukao veliku pozornost čitatelja i publike tankoćutnim prikazom života u staračkom domu. Barbara Yelin 2016. godine, na Međunarodnom salonu stripa u Erlangenu, proglašena je „najboljom strip-umjetnicom njemačkoga govornoga područja“.
Osim što radi kao ilustratorica i strip-crtačica, Barbara Yelin vodi i radionice stripa posvuda u svijetu. Živi i radi u Münchenu.

★★★★★

Irmina

Grafički roman „Irmina“, koji se temelji na biografiji autoričine bake, priča je  o mladoj ženi i njezinoj postupnoj kapitulaciji pred nacističkom ideologijom.

Sredinom 1930-ih, ambiciozna Njemica Irmina, djevojka sa stavom i idealima, seli se u London. Ondje upoznaje Howarda s Barbadosa, jednog od prvih crnih studenata na Oxfordu i između njih rađa se ljubav. Ta veza naglo se prekida kad je Irmina prisiljena vratiti se u Hitlerovu Njemačku. Ondje pronalazi posao u Ministarstvu rata i nada se povratku u Englesku. No, pisma koja šalje Howardu vraćaju joj se i Irmina se naposljetku udaje za simpatizera nacizma. Oboje ignoriraju ono što se događa u Njemačkoj i šutke prihvaćaju nacistički režim… U „Irmini“, višestruko nagrađivanom i hvaljenom grafičkom romanu koji savršeno dočarava atmosferu predratne i ratne Njemačke, Barbara Yelin istražuje kako je i zašto Irmina, nekad hrabra kršiteljica pravila, potiho prihvatila nacizam.  „Irmina“ je važan grafički roman i pravovremeni podsjetnik na sve opasnosti, nekada i danas, takvog izbora, šutnje i pasivnosti.

Više o knjizi, autoru te provoditelju možete saznati na sljedećem linku.

Vlado Simcich Vava

Autor

Vlado Simcich Vava

Vlado Simcich Vava (1964.) riječki je rock-muzičar, aktivan na sceni više od trideset godina. Iza sebe ima albume s grupama Laufer, En Face, Mone, Blagdan Band, Harbour Cyclone, Turisti, kao I samostalne uratke. Utemeljitelj je neformalne književne skupine Ri Lit koja djeluje od 2012. godine kroz nastupe i zajedničke zbirke. Dosad je objavio zbirku priča Odstranjivač ljubavi te roman Srce od gume.
Na Vrisku će predstaviti svoju novu knjigu Canzoni d’una volta – zbirku autobiografskih priča koje nas vode u riječke osamdesete i devedesete i u kojima Vava obrađuje svoje odrastanje u kulturi popa I rocka. U središtu je glazba koju pripovjedač otkriva kao slušatelj, radijski voditelj, novinar i gitarist. Osim što oživljavaju jedno vrijeme, bendove, koncerte, nogometne utakmice, riječku scenu, Vavine priče pripovijedaju i o suvremenosti.

★★★★★

Podudarnosti

Novi roman riječkog pisca i glazbenika Vlade Simcicha Vave Podudarnosti predstavlja zacijelo autorov najznačajniji i najslojevitiji književni rad, a u mnogome i jednu od bitnih referentnih točaka suvremene riječke i hrvatske književnosti – sadržajno bogat, s bezbrojnim odvojcima i epizodama koje u velikom broju slučajeva postaju neslučajne slučajnosti, podudarnosti i sinkroniciteti. – Milan Zagorac

Tanja Stupar Trifunović

Autor

Tanja Stupar Trifunović

Tanja Stupar – Trifunović, rođena u Zadru 1977. Diplomirala je na Filološkom fakultetu, Odsjek srpski jezik i književnost u Banjaluci. Objavila je četiri knjige poezije i jednu knjigu priča.
Poezija joj je nagrađivana i prevođena na engleski, francuski, njemački, poljski, slovenački i danski jezik.
Knjiga „O čemu misle varvari dok doručkuju“ je nagrađena nagradom UniCredit banke za najbolju knjigu objavljenu u BiH u 2007./2008. i našla se u užem izboru za književnu nagradu za Istočnu i Jugoistočnu Europu (CEE Literature Award) u okviru kojeg je Stupar-Trifunović nagrađena jednomjesečnim boravkom u Beču. Knjiga poezije „Glavni junak je čovjek koji se zaljubljuje u nesreću“ nagrađena je Književnom nagradom „Fra Grgo Martić“ za najbolju knjigu poezije u 2009. godini u Bosni i Hercegovini.
Zastupljena je u više antologija i izbora iz poezije i proze, u zemlji i inostranstvu. Urednica je časopisa za književnost umjetnost i kulturu „Putevi“.
Živi u Banjaluci.

★★★★★

Otkako sam kupila labuda

Otkako sam kupila labuda, kraći roman u epistolarnoj formi Tanje Stupar Trifunović, odvažan je i stilski zreo prozni tekst o istospolnoj ljubavi, ispripovijedan blago rezigniranim, ali itekako zavodljivim ženskim glasom.

Autorica se usredotočuje na intimne svjetove dviju nepatvorenih i prokrvljenih junakinja, a iznad svega na kompleksnu povezanost tih žena različitog generacijskog, društvenog i iskustvenog ishodišta.

Središnja protagonistica, bibliotekarka u četrdesetima, ispisuje stotinjak stranica dugo pismo za koja je neizvjesno hoće li ga ikada poslati studentici dramaturgije koja bi joj mogla biti kći. U tim ispovjedničkim recima pripovjedačica fragmentirano razlaže emocionalnu ovisnost koja ju je u isti mah usrećivala i ranjavala, a kako bi samoj sebi razjasnila što joj se u takvom odnosu zapravo događalo. Dok ona u toj vezi neprestano strepi, svjesna lošeg ishoda ovakvog opojnog, autodestruktivnog zajedništva, njezina se ljubavnica mladenački zanosi njihovom pričom tražeći joj ekvivalente u literaturi. Meditativne pasaže izvezene pjesničkim slikama autorica razbija eksplozivnim razgovornim dionicama koje se odvijaju „između mekoće njihovih grudi i tvrdoće svijeta“. Otkako sam kupila labuda šupljikav je odljev traume i žudnje, univerzalna pripovijest o vezivanju i slobodi; paperjaste slojeve svog, na mahove olovnog romana, Tanja Stupar Trifunović raspisuje bez odizanja ruke, kao metodom automatskog pisanja, a pritom pripovjedački principijelno i suvereno.

Saša Ilić

Autor

Saša Ilić

Saša Ilić rođen je u Jagodini 1972. godine. Većinu tekstova objavio je u časopisu „Reč“. U koautorstvu s Draganom Boškovićem objavio je 1998. knjigu „Odisej“. 2000. objavio je hvaljeni roman „Predosećanje građanskog rata“. Iste je godine uredio zajedničku zbirku mladih prozaika pod naslovom „Pseći vek“. Roman „Berlinsko okno“ izašao je istovremeno u Hrvatskoj i Srbiji, a za roman „Pas i kontrabas“ nagrađen je nagradom NIN. Saša Ilić živi u Beogradu i radi u Narodnoj biblioteci Srbije.

★★★★★

Pas i kontrabas

Dobitnik NIN-ove nagrade.

Svojom prepoznatljivom, neužurbanom rečenicom, prati Saša Ilić u svom novom romanu priču o doktoru Dezideru Julijusu, čovjeku koji je imao buran život u burnim vremenima. Drugo poglavlje romana, naslovljeno „Blato i zvezde“, prati doktora Julijusa u periodu od kraja Prvog svjetskog rata, do, otprilike, tridesetih godina prošloga stoljeća. Iako je tekst prožet detaljima iz privatnog doktorovog života, priča ocrtava i karakteristike vremena, počevši od revolucionarnih previranja u Mađarskoj, do reakcija na te i takve događaje, naročito u Vojvodini u kojoj doktor i živi. U specifičnom preplitanju privatnog života sa duhom vremena, u miješanju eruditskih detalja i svakodnevnog života, ispisuje Saša Ilić roman koji se, usprkos zgusnutom stilu, čita lako, ali ne i brzo.

Rumena Bužarovska

Autor

Rumena Bužarovska

Rumena Bužarovska (1981., Skopje) autorica je četiriju zbirki priča: Žvrljotine (2006.), Osmica (2010.), Moj muž (2014.) i  Nikamo ne idem (2018.), studije o humoru u suvremenoj makedonskoj i američkoj kratkoj priči O smiješnom: Teorije humora kroz prizmu kratke priče (2012.) i knjižice mini-fikcije Spavaj (2017.). Zbirke priča prevedene su i objavljene u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Sloveniji, Italiji, Mađarskoj i SAD-u.

Godine 2016. platforma Literary Europe Live u okviru organizacije Literature Across Frontiers uvrštava je među deset najzanimljivijih mladih europskih pisaca. Knjiga Moj muž dobila je nagradu istarske županije „Edo Budiša“ za najbolju zbirku priča 2017.

Rumena Bužarovska tijekom 2018. bila je stipendistica Međunarodnog književnog programa na Sveučilištu u Iowi. Književna je prevoditeljica s engleskog na makedonski (Lewis Carroll, Truman Capote i John M. Coetzee) i izvanredna profesorica američke književnosti na Filološkom fakultetu u Skopju. Suorganizatorica je i suautorica večeri pripovijedanja ženskih priča PičPrič. 

★★★★★

Nikamo ne idem

Sedam priča pod gotovo programatskim naslovom „Nikamo ne idem“ okupljeno je u četvrtoj zbirci makedonske, a po udomaćenosti i prihvaćenosti već dugo i naše spisateljice Rumene Bužarovske. Iz tog naslova ne progovara tvrdi stav, nego raznoliko obrađena tema ekonomske migracije, one komotnije, koja odlazi avionom relativno punog želuca da bi pokušala ostvariti život iz kataloga. Ironično, uviđa da se radi baš o tome – o papirnatom životu koji se svodi na režiranje privida sreće sa svim dohvaćenim ili još tek žuđenim popratnim must have kerefekama i simbolima na van te prešućenom emotivnom osakaćenosti. U tim, na različite načine devastiranim brakovima – raspadnutim, ostarjelim, mladim – ostaje dojam raskoračenosti, pat-pozicije, nemoći da se s obje noge bude u životu. Ta nepokretnost, unatoč prevaljenim kilometrima, i ta praznina nisu nužno posljedica emigracije, ali sigurni smo barem da emigracija nije rješenje.

Dubinski psihološki portreti, posebno ženskih likova, toliko su iznijansirani da razumijemo i zavist i zluradost onih koji su biološki zakinuti pa ne mogu imati djecu, ali jasno je da to vjerojatno nije ni uzrok, a kamoli alibi za njihovu zloću. Kod parova koji pak imaju djecu, ona su prije izvor asimetrije odnosa i taloženja frustracija, a kada odrastu – bića su koja preziru roditelje.

Shvatili ste, radi se o prodornom i hrabrom uvidu u ljudsku prirodu i društvo. Kroz svakodnevne sitnice i detalje Rumena Bužarovska priča drame kakve smo sami voljni previdjeti. – Kruno Lokotar

Olja Savičević Ivančević

Autor

Olja Savičević Ivančević

Olja Savičević Ivančević rođena je 1974. godine u Splitu. Postdiplomski studij književnosti pohađala je na Filozofskom fakultetu u Zadru.  Prvu pjesničku zbirku objavila je 1988. u svojoj četrnaestoj godini, a za njom je uslijedilo, do danas: pet zbirki poezije, zbirka priča, dva romana te tri slikovnice. Piše i književne kolumne za novine i portale, a posljednjih godina redovito surađuje s kazalištima lutaka i kazalištima za djecu i  mlade. Njene knjige prevedene su na deset stranih jezika (njemački, engleski, španjolski, talijanski, bugarski, nizozemski, švedski, makedonski, slovenski, mađarski, a uskoro i na francuski),  a dvadeset i četiri izdanja objavljena su u Europi (izvan Hrvatske) te dva naslova u SAD-u.

Dobitnica je više važnih nacionalnih i regionalnih nagrada za književni rad kao i za rad u kazalištu.

Prema njenim pričama snimljena su tri kratka filma (Sedam neodgovorenih poziva, Balavica, Trešnje) i nacrtan je strip (Danijel Žeželj: Ljeto), a roman „Adio kauboju“ adaptiran je i postavljen kao kazališna predstava u režiji Ivice Buljana.

★★★★★

Divlje i tvoje

Nagrada Risto Ratković 2020.

Hrabrost suočavanja s nasilnošću svijeta u kojem istovremeno iz gnijezda ispada mrtva lastavica, dok se izbjeglice sunčaju na krovovima zgrada, a ljubav iz mladosti po ulici vuče svoju ženu; hrabrost bivanja prisutnom široko otvorenih očiju, bez uzmicanja, jedina je koja može iznjedriti autentičnu poeziju.
Strah od svijeta koji je izgubio ljudskost i tankoćutnost te želja za očuvanjem bliskosti s divljim u sebi, s mačkama i psima lutalicama iz ulica naših djetinjstva u koje se nikada nećemo vratiti i iz kojih nikada nismo otišli, dva su stupa između kojih se napinje štrik s pjesmama koje se tiču svakoga od nas.
Ukorijenjenost u feminizam, koji zahtijeva ne samo ravnopravnost u sadašnjosti nego i ispravljanje nepravdi iz prošlosti i svijest da odgoj generacija, ekonomija svijeta i obzir prema drugima počivaju u ženskim rukama i krhkim kostima naših baba, pjesme su koje sažimaju vjekove.
Iz tog stava izrastaju sinovi koji će postati očevi, svijest o roditeljima kojima je život omeđen ratovima oduzeo dostojanstvo, traumama koje kotrljamo dalje, zavaravanju sebe da nam nije najgore, kako bismo najgore preživjeli i pronašli opravdanje za strah i zlo.
Stihovi Olje Savičević Ivančević u zbirci Divlje i tvoje svojevrsna su kletva, otrov spoznaje davno ubačen u uho da se o najvećim bolima i ljepotama u životu lakše može šutjeti gledajući u perje ili u kandže. – Ivana Bodrožić

Olja Knežević

Autor

Olja Knežević

Olja Knežević rođena je u Titogradu, današnjoj Podgorici. Maturirala je u Kaliforniji, a u Beogradu je diplomirala engleski jezik i književnost. Magistrirala je kreativno pisanje u Londonu na Birkbeck Collegu, gdje je nagrađena i posebnom Overall Prize za najbolju disertaciju, kasnije objavljenu kao priča „In Seka’s Country” u britanskom književnom časopisu MIR. Ta je disertacija postala i njen prvi roman, „Milena i druge društvene reforme“.  Nagradu izdavačke kuće V.B.Z. za najbolji neobjavljeni roman osvojila je za roman “Katarina, Velika i Mala” 2019. godine.

★★★★★

Catherine the Great and the Small / Katarina Velika i Mala

Roman „Katarina Velika i Mala“ Olje Knežević, prošlogodišnje dobitnice V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman, doživio je svoju svjetsku premijeru uz niz odličnih kritika. Roman je na engleskom jeziku objavljen u sklopu biblioteke „Na margini“ pod pokroviteljstvom Europske unije u zajedničkom izdanju V.B.Z.-a i londonske izdavačke kuće Istros Books.

Crnogorska spisateljica sa zagrebačkom adresom, Olja Knežević, napisala je kompleksan i duhovit roman o obiteljskim odnosima i tragedijama, ženskim prijateljstvima, ljubavnim izdajama i prevarama, odlascima, bjegovima i raznim društvenim miljeima. Privlačnost romana za međunarodnu publiku leži u bogatom društvenom kontekstu, pomno razrađenim motivacijama raznih aktera i feminističkom prikazu svih uspjeha, padova i mana jedne žene od njezinih tinejdžerskih dana do zrelije životne dobi.

Englesko izdanje knjige objavljeno je pod naslovom „Catherine the Great and the Small“, a irski pisac Rónán Hession knjigu je nedavno uvrstio u svoj izbor najočekivanijih knjiga ovoga ljeta u The Irish Timesu.

Nada Topić

Autor

Nada Topić

Nada Topić (Split, 1977.) piše poeziju i kratku prozu. Tekstovi su joj objavljivani i izvođeni na Trećem programu Hrvatskog radija, u časopisima (Zarez, Fantom slobode, Poezija, Tema, Sarajevske sveske, Riječi, Panorama, Mogućnosti…), u zbornicima i na internetskim portalima. Živi i radi u Solinu.

★★★★★

Stope u snijegu

Knjiga Stope u snijegu obilježena je već naslovnom sintagmom, određena naizgled onim što pripada neposrednoj književnoj povijesti (od moderne do današnjeg post-stanja) koje se zrcali kao tematski okvir pisanja i traga, znaka, kao upisivanje značenja u naizgled „autentičan“ prostor, prostor neizvjesnosti, bjeline i praznine. Neposredna prošlost, prostor pamćenja, ujedno je i autoričino istraživanje moguće kronologije, re-konstrukcije književnih praksi, praksi gdje odjednom ( i naizgled i čudno i zaboravljeno) iskrsava pismo koje nepopustljivo svjedoči o interesu za ono što je egzistencijalno, krucijalno i visinski obilježeno temom smrti.
Nada Topić, istodobno, s puno samopouzdanja kroči u prostor / prostore okrenutih, izokrenutih, izmještenih tragova i iznova ih dekonstruira, razgrađuje, ali jednako tako slaže i preslaguje. Čitamo tekstove pisane i mišljenje poliperspektivno i višeznačno : započinju kao vlastiti moto, složene u skoro jednoredne stihove i pokoju sintagmu. Ono što slijedi podsjeća na (ili to jest) zapis na putu do kratke priče, do prijelaznog i nepouzdanog oblika, između pjesme u prozi i dnevničke forme, koja se vrti oko vlastitog ja i mnogih drugih umreženih „ja“.
Miroslav Mićanović

Monika Herceg

Autor

Monika Herceg

Monika Herceg rođena je u Sisku 1990. Nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis Početne koordinate dobila je 2017. godine. Knjiga je objavljena 2018. godine i nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom „Fran Galović“ za najbolje književno djelo na temu zavičaja i/ili identiteta, nagradom „Slavić“ za najbolji prvijenac objavljen 2018. godine te međunarodnom nagradom „Mostovi Struge“. Godine 2018. dobila je nagradu „Na vrh jezika“ za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga Lovostaj objavljena je 2019. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017., nagradu Lapis Histriae 2019. i prvu nagradu na natječaju Biber 2019. za najbolju priču. Članica je uredništva časopisa Poezija Hrvatskog društva pisaca i urednica u istoimenoj biblioteci.

★★★★★

Vrijeme prije jezika

Odvajkada, dakle od kraja osnovne škole, poeziju čitam s olovkom i s jednom što manjom sveščicom koja stane u svaki džep, i u koju zapisujem riječi, fraze, konstrukcije, stihove, koji mi se svide. Manje da bih se na njih podsjećao, više da bi ih zapisujući upamtio. Iz knjige Monike Herceg prepisivati sam počeo od naslova, a zatim sam prepisao mnogo toga. Ono što u sveščici podvučem, to mi se sviđa najviše na svijetu. Mnogo sam toga Monikinog podvukao. Neke bih stvari dao da se, kao u onoj Bolañovoj prozi, prepišu na nebo mlazovima mlaznih aviona. Recimo: „i vrijeme je da se izbavimo iz boga”, i ono kada boga smatra odgovornim „za sitne šake kojima ne mogu / odvaliti ocu komad neba na glavu”. I naročito ono: „Ovdje, šutnja se prikrada kao stonoga”. Poezija počinje, sve počinje slikom šutnje koja se prikrada kao stonoga. – Miljenko Jergović

Marko Tomaš

Autor

Marko Tomaš

Marko Tomaš rođen je u Ljubljani 1978. godine. Piše poeziju, novinske tekstove i eseje. Živi na relaciji Mostar, Zagreb, Ljubljana, Beograd. Jedan od pokretača i urednika časopisa Kolaps i pripadajuće biblioteke. Novinske tekstove objavljivao u Danima, Glasu Istre i Feral Tribuneu. Vodio je kultnu splitsku knjižaru Utopia. Poeziju i prozu objavljivao u bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i srpskoj periodici. Pjesme su mu prevedene na talijanski, francuski, njemački i engleski jezik.

Knjige izabranih pjesama objavljene su mu na slovenskom i makedonskom jeziku. A biografija Ivice Osima objavljena je i u Japanu 2015. godine. Nemoj me buditi njegov je prvi roman.

★★★★★

Nemoj me buditi

Nemoj me buditi  je (anti)roman u kojem su raspad naratora, ali i raspad priče koja sadrži traume iz prošlosti i surovu korumpiranost sadašnjosti, metafora o raspadu suvremenog društva i suvremenog čovjeka. Kroz svoj prepoznatljivi stil – oštar i koncizan, a duboko liričan i osoban – Marko Tomaš bespoštedno nas vodi kroz mračne putešestvije u kojima su bolesna ravnodušnost prema postojanju i panični strah od smrti u postojanom konfliktu.“ – Rumena Bužarovska

Nemoj me buditi je roman napisan kao beskonačni košmarni dan u kojemu se ne pojavljuje svjetlo Andie MacDowell, po mnogočemu studija alkoholizma, usporediva i s filmom Leaving Las Vegas, potresan dokument o razorenoj deliričnoj svijesti koja u trenucima lucidnosti govori istine, da bi ih tren poslije posrala i prezrela i s lakoćom ih se odrekla. Ovaj roman će nesumnjivo postati kultan i nadgeneracijski.“ – Kruno Lokotar